Gost Voje Šiljka na Doručku s autorom trebao je biti pjesnik Slobodan Tišma koji zbog zdravstvenih razloga nije mogao doći na sajam pa je na njegovo mjesto "uskočio" Dragan Velikić. Šiljak je od autora prvo htio doznati da li se i on kao Tišma bavi glazbom.

- Moj glazbeni put počeo je u OKUD-u Istra, a svirao sam i u bendu. U Istri je 70-ih godina svako selo organiziralo svoj natječaj za miss pa smo česti "tezgarili" na tim manifestacijama, ali kada sam krenuo na fakultet, prestao sam s glazbom. U svakom slučaju, možemo reći da sam uvijek imao neku Salierijevsku žudnju. Osamdesetih godina bilo je moderno spajati rock i književnost, ali ja to nisam nikad shvaćao, kazao je Velikić.

Šiljak je autora pitao što njemu znači Pula i kako je reagirao na NIN-ovu nagradu za roman "Ruski prozor".

- U Pulu sam iz Beograda došao kada sam imao pet godina i to je grad u kojem sam odrastao. Po meni je mjesto odrastanja zapravo treći roditelj - tu imaš najveću sigurnost. Pet puta bio sam u finalu za NIN-ovu nagradu, a mislim da su takve nagrade važne ako otkriju pisca. Nagrada piscu koji je već etabliran nije velika stvar, ali pomaže u tome da i njegova druga djela budu ponovo otkrivena, kazao je Velikić.

- U većini mojih romana Pula je grad-pozornica na kojoj se dijelovi radnje odvijaju. Kada čitam i kada pišem, ono što me zanima je duh epohe. Ja imam veliku odgovornost prema riječi i za sebe mogu reći i da sam pjesnik koji piše prozu. Ne mogu pisati prazne rečenice i gomilati ih - kada pišem nastojim da to teče. Knjige su našoj generaciji značile više nego današnjim generacijama, a likove o kojima sam čitao za mene su bili živi. Često bih završio čitati knjigu i pitao se što se dalje dogodilo s tim junacima. I kada stvaram likove, ne mogu reći da su izmišljeni jer su oni uvijek dio mene i načina na koji razumijem svijet, zaključio je Velikić.

Piše: Boris Vincek