Svjetski putnik, koji je Europi otkrio Kinu i Daleki istok te trajno povezao Europu s Azijom.

U sedamnaestoj godini odlazi na putovanje dugo 24 godine u Kinu, gdje ostaje u službi mongolskog vladara Kublaj-kana.

Proputovao je i upoznao velik dio Azije, sve do Burme i Vijetnama, što je kasnije opisao u svome putopisu.

Nakon što je upoznao tamošnji svijet, o kojem Europa nije znala gotovo ništa, 1295. vraća se na rodni otok Korčulu, a potom u Veneciju.

U Europu je donio, među ostalim, dalekozor, sladoled i špagete. Njegova knjiga "Il millione", u kojoj opisuje taj daleki svijet izazvala je golem interes europske javnosti i smatra se trećom najprevođenijom knjigom na svijetu (nakon Biblije i Kurana).

Imala je presudan utjecaj u doba velikih otkrića, a po njegovim putopisima stoljećima kasnije izrađivane su i karte dalekog istoka.

Njegovi opisi tog nepoznatog svijeta u to su doba zvučali toliko nevjerojatno da su ih mnogi smatrali izmišljenima, a i danas su obavijeni velom tajne i nevjerice.

Smatra se da su njegov otac i stric bili bogati trgovci koji su održavali veze s dalekim istokom te posredovali između pape i mongolskog vladara Kublaj-kana, pa je i on isplovio s njima 1271.

Putovali su tri i pol godine. Prvo su brodom plovili do Svete zemlje. Iz Jeruzalema su zatim otišli u Perziju, odakle su se uobičajenim putovima karavana uputili u Afganistan.

Bolesti, pješčane oluje i nestašica vode te strah od razbojnika ometali su njihovo napredovanje.

Vrlo prometnim putem svile, strarim trgovačkim putem u središnjoj Aziji, stigli su u Kinu i napokon došli do dvora cara Kublaja u ondašnjem Pekingu. Marko Polo je očito bio fasciniran dvorom, ali i načinom života nepoznatom Europi, koji je već tada imao papirnati novac, poštanski sustav, kameni ugljen...

Bio je očaran veličinom i raznolikošću golemog carstva, pa ga je kao kanov pouzdanik mogao temeljito upoznati.

Nakon povratka, u Veneciji je dopao u zatvor pa je svoje doživljaje, ali i ono što je čuo i od drugih, ispričao prijatelju koji ih je kasnije, u njegovo ime, objavio u knjizi.

Oko tih doživljaja još su se za života počele stvarati legende.

Bilo je i onih koji su mu predbacivali da je većinu dogodovština izmislio, a on je na samrti navodno odgovorio kako nije ispričao ni pola onoga što je uistinu doživio.

Piše: Božo Skoko