Međunarodno natjecanje slikara Mandrać ovog je ljeta napunilo tri desetljeća tijekom kojih su nagrađeni brojni radovi. Također, sakupljena je pozamašna zbirka umjetnina koje sada krase zidove brojnih galerija i institucija. Mirjana Kos, viša kustosica Hrvatskog muzeja turizma, dočarava da likovne radove u 30 godina Mandraća krasi različitost stilova i likovnih izričaja, intimnih poetika i osobnih inspiracija, brojnost tehnika i rukopisa.

Slikarski jubilej u vološćanskim kalama, skalama i mandraću odvijao se u subotu i nedjelju u uobičajenoj atmosferi za tu relativno malu koloniju, ali čiji je publicitet i značaj odavno prešao granice Učke i Gorskog kotara: slikare u ex tempore varijanti, publiku koja je došla pogledati ili kupiti umjetničke radove, uz to i obići lokalne restorane. Slikarica i likovna pedagoginja Kristina Majerhold često se vraća Mandraću, jer upravo u stvaranju na licu mjesta vidi najveći slikarski izazov, što je glavna značajka i ove slikarske kolonije u Voloskom.

– Ovo je moja četvrta godina na Mandraću, ali često sudjelujem i na drugim slikarskim kolonijama, u Grožnjanu, Bujama i drugdje u Istri. Posjetitelje Mandraća zanima ono što mi ovdje stvaramo i moj je dojam taj da je ljudi sve više u Voloskom i da im se sviđa kulturna atmosfera ovdje. Uostalom, ne bih se ni ja vraćala da nisam zadovoljna, poručuje Kristina Majerhold, dok istovremeno stvara svoju novu sliku.

Traži se optimizam
Dodaje da su strani turisti više zainteresirani za slikarski dio Mandraća, nego što su to domaći ljudi.

– Svatko, naravno, ima svoj slikarski ukus, ali ono što ja primjećujem je to da se traže vedre boje i blaži tonovi. Drugim riječima, ljudi žele da slika zrači optimizmom, da im u prostoru stvara pozitivnu atmosferu, da ih smiruje. Dakle, nisu toliko skloni zagasitim bojama na slikama. To, jasno, ne znači da je i pravilo. No, činjenica je da ima i kiča, na koji lako mogu pasti svi oni koji nisu toliko umjetnički osviješteni i educirani, dočarava slikarske trendove na Mandraću slikarica Majerhold, ali dodaje da  isto tako kupci znaju prepoznati mlade slikarske nade.

Takvi su okupljeni i u atelju Mala soba iz Voloskog. Vedran Ružić na putu je afirmacije, a tu je i Glorija Dragičević, studentica kiparstva koja se u slikarstvu bavi portretima.

– Mandrać je jedna lijepa prilika da mladi umjetnici pokažu prolaznicima što rade i znaju i da eventualno dobiju svoju šansu. U svemu tome je pozitivno to što se ljudi zaustavljaju ispred našeg štanda; zanimaju se za ono što radimo. Mala soba doista je žanrovski raznolik atelje i mislim da svatko kod nas može pronaći nešto što ga u umjetnosti najviše privlači. Kupaca ima, ali doduše najviše u našem atelju u Voloskom, ilustrira Glorija Dragičević.

Turistička komponenta
Katarina Mažuran Jurešić, ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma, informira da je odaziv slikara na 30. Mandraću na razini prošlogodišnjeg.

– Prijavljeno je blizu 180 sudionika. Ljudima puno znači Mandrać, u što se možemo uvjeriti svake godine uoči održavanja manifestacije, kad brojni zovu i raspituju se. U slikarskom svijetu Mandrać je stekao svoj ugled, a sada radimo i na tome da on dobije i turističku komponentu, kaže Katarina Mažuran Jurešić, podsjećajući da se 30. Mandrać obilježava koncertima i drugim glazbenim programom, posebno izložbom nagrađenih slika koja je postavljena u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer. Želja da se umjetnost i turizam spoje u jedinstvenu i prepoznatljivu vološćansku ponudu, postoji već neko vrijeme. Katarina Mažuran Jurešić u tri desetljeća Mandraća vidi za to odličnu podlogu te smatra da bi to bio dobar brend Voloskog.

Piše: Srđan Brajčić