Francuzi očitali lekciju Hrvatima kako se vole more i pomorska tradicija
Iako ih je slovom i brojkom 42, lokalna legenda kaže da se u zaljevu Morbihan na jugu francuske pokrajine Bretanje smjestilo 365 otoka i otočića.
Iako ih je slovom i brojkom 42, lokalna legenda kaže da se u zaljevu Morbihan na jugu francuske pokrajine Bretanje smjestilo 365 otoka i otočića. Koliko i dana u godini! Ploveći desetak milja dugim zaljevom od grada Vannesa do poluotoka Rhuysa, uistinu je teško odrediti granicu između kopna i gustom šumom obraslih otoka.
Osobito za čestih izmjena oseka i plima koje, baš kao i goleme meduze, donosi Atlantski ocean kod Port Navala. Ako se prepustimo mašti i zamislimo da su za oseka mnoge izronile stijene otoci, broj plovila i jedara koji su sedam dana gospodarili "malim morem" (doslovni prijevod zaljeva Morbihan) bio je stvaran i višestruko veći od svega što je mala hrvatska posada na Atlantiku i u najsmjelijim snovima mogla sanjati.
Jedanaest posada gajeta, leuta, batane, neretvanske trupe i ninske Condure Croatice pokazali su da naša zemlja nije slučajno odabrana za počasnu gošću najvećega europskog festivala mora i maritimne baštine, koji se svake druge godine održava u Vannesu. Počast su joj na svakome koraku iskazivali i domaćini Francuzi i ostali sudionici iz zemalja sjevernih mora. Ali kako to često biva, mi sami najmanje brinemo o sebi i ne cijenimo ono što stoljećima imamo pa je tako Tjedan zaljeva Morbihan, osim ushita što sudjelujemo na tako velikom pomorskom događaju, ponovno bacio sol na ranu naših ljudi od mora. Jer, kako shvatiti i objasniti da zbog pomanjkanja novca falkuša nije doputovala u Francusku, da su u posljednji tren zbog istog razloga odustale i neke neretvanske posade, da se o starim, tradicijskim brodovima država ni na koji način ne brine, a ono malo što ih se uspije obnoviti i održavati uglavnom ide na račun udruga ili pojedinaca (entuzijasta). I konačno, može li Hrvatska biti domaćin međunarodnog festivala mora i pomorstva?
Ploviti se mora
- Može, ali ne smijemo i ne možemo kopirati ovo što smo vidjeli u Francuskoj! Od Francuza bismo svakako trebali koristiti znanje i iskustvo. Mi smo, nažalost, premali i presiromašni da bismo mogli na jednome mjestu okupiti više od 2000 brodova. Europski festival tradicijskih brodova kod nas bi se trebao održati na Murteru, s tim da se jedri u šibenskom, zadarskom i kornatskom arhipelagu, drži Krsto Matulić, vlasnik i kapetan pašmanske gajete "Mala Matulića". Slično razmišlja i Željko Jerat, predsjednik Udruge Latinsko idro Murter-Betina, koji je posjet doministra pomorstva Zdenka Antešića hrvatskim posadama u Francuskoj iskoristio za najavu razgovora o toj temi "na najvišoj razini".
Kako bilo, osim fantastičnog i neponovljivog doživljaja jedrenja u kurentima Atlantika i sudjelovanja u završnoj paradi više od 2000 brodova, koju su predvodili gajeta "Mala Matulića" i brod "Crialeis" otoka l'Ile- aux-Moines, boravak u Francuskoj pamtit ćemo i po lekciji koju su domaćini održali na temu "kako se vole more i pomorska tradicija". A to se najviše osjećalo upravo posljednjeg dana na završnoj paradi, kada su se službenim sudionicima pridružili stanovnici iz svih 16 luka u zaljevu Morbihan. I nije važno tko ima kakav brod, koje veličine, a posada uzrasta i godina. Važna je samo ona da "ploviti se mora"! Samci, cijele obitelji, predškolska djeca, klubovi, svatko ili s veslom ili s konopom u ruci. Oni koji, pak, toga dana iz nekog razloga nisu na moru, pružaju podršku s obale glasnim navijanjem. Prema procjeni organizatora, oko 150.000 ljudi pozdravljalo je sudionike parade. Mnogi su stigli i iz različitih dijelova Bretanje i Francuske jer je to bio drugi neradni produženi vikend zaredom.
Magična Bretanja
Prema riječima Brune Bodarda, direktora Turističkog ureda Vannes- zaljev Morbihan, svibanj je tradicionalno mjesec u kojemu Francuzi imaju puno slobodnih dana i provode ih na mini-godišnjem odmoru, a jedna od omiljenih destinacija jest Bretanja. Dok razgovaramo na brodiću koji nas prevozi na otok l'Ile-aux-Moines, iznosi nam podatak da samo regija Morbihan godišnje ostvaruje 33 milijuna turističkih noćenja. Za usporedbu, cijela Hrvatska bilježi oko 11 milijuna noćenja!!!
- Sve je ovdje podređeno turizmu i uz poljoprivredu i stočarstvo, to je naša najjača gospodarska grana. Od početka ožujka do kraja studenoga Morbihan posjećuju turisti iz cijelog svijeta. Dolaze zbog ljepote zemlje, keltske magije kojom odiše ovaj kraj, kulturne baštine, dobre hrane, ponajprije školjaka koje su na neki način zaštitni znak cijelog zaljeva. Mira i netaknute prirode. Stvarne, ne umjetne, objašnjava.
U Morbihanu nema golemih apartmanskih naselja, hotelskih mastodonata, betonirane obale. Prevladavaju mali, obiteljski hoteli i pansioni, koji arhitekturom ne odudaraju od privatnih kuća, marine, kampovi... Sve je uređeno strogim propisima i zakonima. Na jedina dva državna otoka, l'Ile-aux-Moinesu i l'Ile-d'Arzu, već je 20-ak godina zabranjena novogradnja, a i adaptaciju starih kuća nadzire lokalna uprava. Država je zaštitila 200 metara obalnog pojasa, donijela propise o vrsti i načinu gradnje, tako da privatne kuće ne mogu imati više od dva kata, a stambene zgrade najviše četiri. Vannes je grad bez nebodera i tek se u zapadnom predgrađu može pronaći pokoja peterokatnica. Zabranjeno je postavljanje klima-uređaja po fasadama, pregrađivanje, dograđivanje ili ostakljivanje balkona. Tek ponegdje proviri pokoja zalutala satelitska antena. Rigorozna pravila odnose se i na uređenje zelenih privatnih i javnih površina. Riječju, cijela regija djeluje kao brižno njegovani stoljetni arboretum.
Bratimljenje dva otočića
U Vannesu, gradu slici, kako ga nazivaju umjetnici, Hrvatska je na obali rijeke Marle, koja se ulijeva u Atlantski ocean, podigla maritimno selo i predstavila turističku, kulturnu eno i gastro ponudu Dalmacije. Zadranka Zrinka Mandić s Udrugom StolArt vodila je radionicu male brodogradnje u kojoj je deset djevojčica i dječaka gradilo brodić da bi ga posljednjeg dana porinuli i njime zaplovili ususret velikoj paradi. Izložba fotografija Sakaruna, koju su zajednički organizirali JU Natura Jadera i međunarodna asocijacija Najljepše uvale svijeta, toliko je oduševila veleposlanika RH u Francuskoj dr. Ivu Goldsteina da je odmah dogovoreno predstavljanje u Parizu, i to u dva izložbena prostora. Priča o bogatoj pomorskoj tradiciji male zemlje na istočnoj strani Jadrana nastavit će se i za stanovnike otoka Pašmana, koji su u Bretanji zapečatili prijateljstvo s malim l'Ile-aux-Moinesom. Hoće li se nastaviti i za 11 posada koje su časno predstavljale boje svoje zemlje, vidjet će se već za godinu, dvije, kada bi Hrvatska, prema nekim najavama, trebala organizirati europsku smotru tradicijskih brodova. Živi bili pa vidjeli!
Piše: Andrina Luić