Posao u muzeju možda nije najplaćeniji, ali je vrijedan da ga se obavlja i najljepši je posao na svijetu. Tu kratku rečenicu prof. Dragica Šuvak, ravnateljica Zavičajnog muzeja Slatina, utkala je u svoj pozdravni govor na početku svečanosti otvorenja stalnog postava Muzeja 23. siječnja.
Bio je to velik događaj ne samo za Slatinu nego i šire, za Slavoniju, ali i Hrvatsku, kad je o kulturnoj baštini riječ. Postav je istovremeno i rezultat 30 godina sustavnog rada na prikupljanju, čišćenju, klasificiranju, pohranjivanju i napokon izlaganju eksponata koji svjedoče o višetisućljetnoj povijesti življenja na slatinskom području. A kad se imalo što izložiti, valjalo je pripremiti i prostor gdje se takva povijesna priča može predstaviti i kazivati posjetiteljima. Udruženim snagama i sredstvima Zavičajnog muzeja, Grada Slatine, Virovitičko-podravske županije, Ministarstva kulture i Ministarstva branitelja, ali i brojnih drugih institucija i pojedinaca, Slatina je dobila Zavičajni muzej, kojim se već danas može dičiti premda još uvijek nije potpuno dovršen.
NIT VODILJA
Samo 2014. godine u slatinski muzej uloženo je oko 540.000 kuna Ministarstva kulture. Tim sredstvima dijelom su obavljeni građevinski radovi, jer je stalni postav smješten u potkrovlju, pa je trebalo načiniti dodatnu izolaciju cijeloga prostora i neutralizirati svjetlo iz prozora na krovištu radi zaštite eksponata, radi lakšeg zagrijavanja i ispunjavanja mikroklimatskih uvjeta. Nabavljene su također dodatne vitrine, usmjereno osvjetljenje i multimedija. Trenutačno se izrađuju tematske legende, koje će biti prevedene na engleski i mađarski jezik, i predmetne legende, što će dodatno osnažiti cijeli postav i time privući i inozemne posjetitelje.
Zgrada Muzeja sagrađena je u drugoj polovini 19. stoljeća. U početku je bila upravno kotarsko središte, građanska i pučka škola, sve do 1981., kad se dogodio potres i kad je ostala bez stanara za sljedećih dvadesetak godina. Onda se krenulo u ambiciozni projekt obnove. Od projektne dokumentacije 2000. godine, dobivanja građevinske dozvole, saniranja temelja, rekonstrukcije krovišta, obnavljanja pročelja u izvornom obliku i ugradnje drvene stolarije do uređenja izložbenog prostora, višenamjenske dvorane, prostora stalnog postava, muzejske knjižnice, zbirke Milka Kelemena i spomen-sobe Domovinskog rata - u Zavičajni muzej Slatina uloženo je ukupno 12.770.000 kuna. Najveću pomoć, u ukupnom iznosu od 9.540.000 kuna, dalo je Ministarstvo kulture, Grad Slatina uložio je 2.388.000 kuna, sredstva EU-a iz programa prekogranične suradnje Hrvatska-Mađarska u okviru IPA projekta iznose 752.000 kuna, Virovitičko-podravska županija pomogla je s 50.000 kuna a Ministarstvo branitelja s 40.000 kuna.
Gradonačelnik je najavio i proširenje sobe Domovinskog rata, uređenjem multimedijskog prostora za promicanje vrednota Domovinskog rata, te pripremu prostora u dijelu zgrade za glazbeno-umjetničku školu i gradnju ljetne glazbeno-umjetničke pozornice u dvorištu zgrade.
- Uz suvenirnicu i prostor za gradsku Turističku zajednicu, svi ti sadržaji zaokružit će javni, kulturni, obrazovni i društveni život grada, uz očuvanje izuzetno značajne graditeljske i kulturne baštine u središtu grada - rekao je gradonačelnik Roštaš.
Ravnateljica Muzeja Dragica Šuvak kaže da je cijeli prostor uređen na temelju Muzeološke koncepcije stalnog postava Zavičajnog muzeja Slatina, koju je još davne 2003. godine prihvatilo Hrvatsko muzejsko vijeće pri Ministarstvu kulture RH. Recenzenti muzeološke koncepcije stalnog postava bili su dr. Žarka Vujić, s Filozofskog fakulteta, i dr. Zoran Grijak, znanstveni savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest.
- Polazište za stalni postav bila nam je činjenica da je zgrada svojevremeno bila škola te su nam predmeti u jednoj školskoj svjedodžbi pomogli da cijeli projekt uredimo i da izdvojimo muzejsku građu prema tim predmetima - kaže ravnateljica Šuvak.
Prema njezinim riječima, nit vodilja u organiziranju postava bila je školska svjedodžba učenice Hilde Mundweil iz 1915. godine! Iz školskih predmeta u svjedodžbi doznaje se što se sve učilo u toj slatinskoj Nižoj pučkoj školi - kako se služiti narodnim, hrvatskim, jezikom, dobro računati da se može snaći u trgovini, učilo se kako iskrena vjera pomaže čovjeku da bude dobar i da živi u miru i suživotu s drugima, kako biti zahvalan svakome tko podučava vještine i daje znanje, da se vlastita povijest mora poznavati kako se ne bi činile pogreške prethodnika, da se priroda treba poštovati kao i ljudi, kako se marljivošću i radom može izraditi lijepa stolica i lijepi ručnik pa se možda može bolje udati ili oženiti, kako glazba i slika uče ljepoti duha, a lijepi rukopis omogućuje bolju zaradu, te kako čovjek mora znati gdje se nalazi i gdje su mu korijeni.
- Voljeli bismo da postav objektivno prikazuje svu raznolikost i bogatstvo slatinske kulturne baštine i kompleksnost njezine povijesti te da se Zavičajni muzej Slatina ubraja u skupinu muzeja iz kojih se izlazi s osmijehom. Svojim stalnim postavom Muzej odgovara na pitanja tko je nekad živio u Slatini, i kako je taj čovjek živio u Slatini. Muzej se obilazi kružnom hodnom linijom, a u 220 dužnih metara vitrina prikazano je dugo razdoblje od šest tisuća, a neki kažu, i osam tisuća, godina kontinuiranog života na slatinskom prostoru - kaže ravnateljica Šuvak.
TRI PROSTORA
U stalnom postavu Muzeja, na približno 300 četvornih metara, prikazano je oko 500 od približno 10.000 predmeta koje Muzej ima u svom fundusu. Muzejski prostor podijeljen je na otvoreni prostor, u kojemu je stalni postav i u kojemu se planiraju povremene izložbe, radno-stručni, radno-tehnički te studijski prostor. Otvoreni prostor dostupan je građanima od otvorenja stalnog postava, studijski prostor djelomično je dovršen uređenjem stručne muzejske knjižnice, zbirke Milka Kelemena i pomoćnih prostora, a očekuje se da će sredstva za uređenje radno-stručnog i radno-tehničkog prostora s restauratorskom radionicom biti osigurana u okviru EU projekata.
Arheološki nalazi prikazuju kako je izgledao život na slatinskom području u najstarijoj, nepisanoj povijesti, a zatim se preko antike prelazi na srednji vijek, u kojemu je 1297. godine nastao za sada najstariji poznati dokument u kojemu se spominje Slatina. Riječ je o ispravi zagrebačkog biskupa Mihovila kojom jednu česticu zemlje mijenja za drugu s kanonicima samostana reda sv. Augustina iz Vaške. U opisu granica čestice zemlje spominje se Slatina u inačici Zalathnuk. Dio muzejskog postava posvećen je značajnoj povijesti Voćina, arheološkim nalazima iz Josipova te vlastelinskim obiteljima kao nositeljima razvoja slatinskoga gospodarstva, a jedna ambijentalno uređena prostorija govori o najvišoj razini stanovanja na slatinskom području. Postav uključuje i vrijeme ratova, vjerski život, glazbene i pjevačke udruge, likovne radove slatinskih akademskih slikara, prirodopis s florom i faunom Drave, obrtničke teme s tradicijom obrade drva i najbogatiju, etnografsku, zbirku s nošnjom sopjanskoga kraja.
U edukacijskoj dvorani bit će prikazan razvoj školstva na slatinskom području, slatinski zavičajni književnici, računanje i krasopis te muzejska knjižnica i zbirka Milka Kelemena. Zbirku Milka Kelemena i muzejsku knjižnicu kao završnu fazu uređenja Muzeja uz pomoć IPA projekta “Od carske željeznice do održivog razvoja turizma na području Szentlorinc-Slatina-Našice” Zavičajni muzej Slatina uredio je upravo sredstvima toga projekta.
TRUD SE ISPLATIO
- Značenje otvorenja i prezentacija veći su kada znamo da se nakon 30 godina predanoga rada, prikupljanja i obrade muzejske građe u Zavičajnom muzeju Slatina prvi put otvara cjeloviti, stalni muzejski postav kroz koji se jasno ocrtavaju najvažniji segmenti kontinuiteta kulturne, prirodne i duhovne baštine Slatine, identiteta grada, ali i fenomena koji su kroz stoljeća oblikovali ovaj kraj - rekla je Vesna Jurić Bulatović, pomoćnica ministrice kulture, te dodala: “Novim sadržajima, kojima će se, osim smještaja Zavičajnog muzeja Slatina, obogatiti ovaj prostor, stvorit će se višenamjensko gradsko središte, mjesto priča i povijesti, ali i mjesto za odvijanje suvremenog kulturnog života šire zajednice. Uređenjem stalnog postava Zavičajnog muzeja Slatina u tom smislu pridonijet će se razvoju svijesti o vrijednom kulturnom nasljeđu ovoga kraja, njegovu očuvanju od zaborava te će, bez sumnje, kao važna i nezaobilazna kulturna točka Slavonije, pridonijeti daljnjim turističkim i gospodarskim mogućnostima razvoja ovoga grada i cijeloga kraja.”

Piše: Petar ŽARKOVIĆ

TRIDESET GODINA
Na novoj lokaciji od 2009. godine
Zavičajni muzej Slatina ove godine obilježava 30. obljetnicu postojanja i rada, a kao samostalna ustanova postoji od 2006. godine. Grad je, međutim, još 1998. godine planirao da se stalni postav Zavičajnog muzeja preseli u zgradu stare škole, koju Slatinčani nazivaju i starim kotarom, i tada je počelo uređivanje te zgrade. Prvi prostor na novoj lokaciji Muzej je počeo koristiti 2009. godine, a prema planu koji se postupno ostvaruje, Zavičajni muzej koristit će oko 1100 četvornih metara prostora, što je približno trećina te velike zgrade.

ŠIRENJE DJELOVANJA
Od đačkog doba i rukometa do istine o Domovinskom ratu
Kao i drugdje, ove je godine brojnim sadržajima i u Slatini obilježena Noć muzeja. Osim toga, Zavičajni muzej Slatina tu je i kad se obilježavaju značajni datumi prigodnim izložbama ili drugim kulturnim događajima, kao što je predstavljanje brojnih objavljenih knjiga. Tako je Zavičajni muzej sudjelovao u organizaciji izložbe “Najljepše je đačko doba”, koju je u povodu obilježavanja Dana srednjoškolaca pripremio Gradski savjet mladih u suradnji s Učeničkim vijećem Srednje škole Marka Marulića i Udrugom srednjoškolaca. U Muzeju je u suradnji s Društvom Naša djeca Slatina obilježen Međunarodni dan djeteta, u suradnji s Udrugom Hvidra Slatina organizirana je izložba “Istina o pobjednicima”, s rukometnim klubom Slatina pripremljena je izložba “Slatina, grad rukometa”...

POVEZNICA TRI GRADA
Od carske željeznice do održivog razvoja turizma Szentlörinc-Slatina-Našice
Koliko aktivnosti jednoga projekta za dobivanje sredstava Europske unije mogu biti zanimljive i atraktivne, pokazala je glazbeno-scenska rekonstrukcija prvog dočeka carskog vlaka u Slatini, 1895., pod nazivom Slatinska dobrodošlica, prikazana 2013. godine. Na prvi dolazak carskog vlaka u Slatinu podsjetili su brojni gosti svojim kostimima, odjeveni u građansku nošnju 19. stoljeća, u skladu s odjećom pristiglih dužnosnika. U Slatini se ponavljala povijest: ugledni gosti kočijama su prevezeni u Park 136. slatinske brigade, u središtu grada, gdje je izveden središnji dio programa. Iz pozdravne riječi općinskog načelnika s kraja 19. stoljeća Slatinčani i njihovi gosti doznali su da je dioničarsko društvo za gradnju 93 km pruge od Szentlőrinca preko Slatine do Našica utemeljeno u Budimpešti godinu dana prije. Posebnim vlakom na svečanost otvorenja stigli su gosti iz Ugarske, među kojima su bili tadašnji dioničari i grof Eszterhazy sa suprugom i suradnicima iz Szentlőrinca, iz Našica je došao grof Pejačević i njegova supruga, a dočekali su ih knez Schaumburg Lippe, općinski načelnik, kotarski zastupnici i građani. Program Slatinska dobrodošlica, izveden 2013. godine, dio je zajedničkog projekta triju gradova u IPA programu prekogranične suradnje Mađarska-Hrvatska “Od carske željeznice do održivog razvoja turizma Szentlörinc-Slatina-Našice”, a bio je i središnji događaj proslave Dana grada Slatine i 716. obljetnice prvog spomena imena Slatine u povijesnim dokumentima.