Svake godine već od siječnja pa kroz cijelu veljaču održavaju se diljem svijeta tradicionalne masovne pučke veselice općenitog naziva karnevali.
U kršćanskom svijetu takvi spektakli pokrivaju razdoblje prije korizme, a ovisno o zemlji i lokalnoj baštini, imaju i svoja posebna značenja i, dakako, nazive. Negdje su to samo karnevali, a negdje poklade, maškare, fašnik, buše, mesopust... Osim specifičnosti karakteristične za svaki pojedinačni karneval, svima je zajednička hedonistička raspojasanost, bizarni i nerijetko provokativni kostimi i maske, lascivnost sadržaja i forme (erotika), ismijavanje vlasti, ples i glazbena pratnja te parada u povorci kroz gradove i sela.
Svjetski najpoznatiji i turistički najprofitabilniji svakako je brazilski karneval u Riju de Janeiru (s ovogodišnjom završnicom od 13. do 17. veljače), također tradicionalni pokladni festival, koji se održava 40 dana uoči Uskrsa, prije početka korizmenog posta. U Europi titulu najvećeg, najpopularnijeg i najposjećenijeg već desetljećima drži Venecijanski karneval, koji je ove godine počeo 31. siječnja i traje do 17. veljače.
Ni Hrvatska o tom pitanju nije siromašna. Naprotiv, sve je bogatija i raznovrsnija, jer je i kod nas pretkorizmenih karnevala sve više i sve su spektakularniji, bilo da se održavaju na Jadranu, bilo u kontinentalnoj Hrvatskoj. Jednostavno, ljudi se žele opustiti i zabaviti, krizi i recesiji unatoč, pa su i sve masovnije karnevalske svetkovine postale i prepoznatljiv turistički brend.
Premda karnevali nisu od jučer, danas su oni umnogome različiti od vremena rimskih bakanalija i saturnalija, poganskih običaja odakle vuku korijen. Inače, pojam karneval potječe od latinske riječi caro (meso) i levare (dignuti), što zapravo znači “zbogom mesu”, odnosno i praktički, a ne samo simbolički označava početak godine kad se prije uskrsnog posta (prije korizme) želi tijelu ubrizgati obilje kalorija (hrane), a duh pripremiti za 40 dana bez mesa (mesopust). Osim toga, gledajući iz povijesne perspektive, kroz karnevalske svetkovine više ili manje provlačila su se i kojekakva magijska vjerovanja poput primjerice da se što strašnijom maskom uspješnje protjeruje zlo iz matičnog okruženja.
Razvojem potrošačkog društva i napretkom civilizacije, karnevali su poprimali i šire društveno značenje, odnosno temlji takvih običaja nadograđivani su novim konzumerističkim pravilima. Drugim riječima, karnevali su zadržali svoje tradicionalno simboličko značenje, ali su postali i tržišna roba. Fenomen je dakle evoluirao i proširio se u ovodobnom kontekstu, uključujući i onaj medijski, pa su danas najpoznatiji svjetski karnevali i veliki biznis, turistička grana gospodarstva, u kojoj se zgrću milijarde dolara i eura.
Ovisno o vlastitim mogućnostima, u taj se trend uključuje i lokalna karnevalska ponuda, jer nije isto kad recimo Buše u Baranjskom Petrovom Selu uveseljavaju svoje suseljane i kad one, kao autentična turistička ponuda, privlače sve veći broj gostiju iz cijele Hrvatske, ali i Europe i svijeta.
Što se Hrvatske tiče, riječki je karneval najpoznatiji. Posebnost mu daju i Zvončari iz Kastva, gradiće nadaleko od Rijeke i Opatije, čije su maske životinjskog izgleda, odjeća od ovčje kože i zvona oko pasa sudionika (istočna Kastavština), kao i klobuci pokriveni papirnatim cvijećem (zapadna Kastavština), odavno jedan od najunikatnijih hrvatskih karnevalskih brendova. Naravno, u kontinentalnom dijelu Samoborski fašnik također je specifičan spektakl, a sve su veći i popularniji i karnevali u Slavoniji i Baranji, počevši od već spomenutih Buša do raznoraznih pokladnih fešti i parada u većim i manjim mjestima.
I Osijek ima svoj karneval - KAOS - koji se održava 14 godina zaredom, s mnoštvom urnebesno zabavnih maškara s područja grada i okolice. Već četvrti put KAOS se organizira u Avenue Mallu, dječjom feštom u nedjelju, 15. veljače, a završnim maškarenjem 17. veljače. Zabavno (i poučno) bilo je (ili će biti) i na popratnim karnevalskim manifestacijama poput pokladnog jahanja u Tenji, Ivanovcu, baranjskom Popovcu, Branjinom vrhu, dok se prave maškare organiziraju u Duboševici, Dražu, Kozarcu u drugim baranjskim mjestima.
Uz karnevale se nadovezuje i jedan poseban svjetovni blagadan - Valentinovo (14. veljače). Premda u biti nema izravne veza s imageom i značenjima karnevala kakve danas poznajemo, Valentinovo se izvorno također referira na razdoblje starog Rima, odnosno vrijeme početaka kršćanstva, kada je živio svećenik Valentin, po kojemu je taj bladan i dobio ime, iako postoje i druge teorije koje vuku korijene iz pretkršćanskog poganizma. Bilo kako god, Valentinovo se tijekom stoljeća prometnulo u Dan zaljubljenih i kao takvog ga danas slave u zapadnom svijetu.
Uglavnom, bilo kuda, karnevala posvuda. Od Brazila preko Venecije do Hrvatske, prije početka uskrsnog posta masovne zabave ne manjka. Sve u svemu, imate li novca, put pod noge pa u Brazili ili Italiju. Ako pak ostajete doma, dajte šansu vlastitoj mašti, odaberite što šašaviju masku i kostim pa se priključite paradi u vašem gradu ili selu. Pritom bar na dan-dva zaboravite na probleme. Njih će ionako biti posve dovoljno nakon što maskerada prođe.

NAJPOZNATIJI
Neki su prošli, većina upravo traje
Buše u Baranji
Crikvenički karneval
Dječji fašnik u Sisku
Dubrovnik karneval fest
Đakovački bušari
Fažana - dječje maškare
Krčki karneval
Kutinski fašnik
Makarski karneval
Međimurski fašnik u Čakovcu
Opatijski karneval
Paški zimski karneval
Pust va Kastve
Riječki karneval
Samoborski fašnik
Senjski mesopust
Splitski karneval
Turopoljski fašnik
Vinkovački karneval
Zadarski karneval

BARANJSKE PROVOKACIJE
Petaračke buše ne štede nikoga...
Što su za Đakovo Vezovi, za Vinkovčane njihove Jeseni, ili za Muenchen Oktober Fest, za stanovnike Baranjskog Petrovog Sela su Petaračke buše, manifestacija koju Petarani obilježavaju “duhom i tijelom”. Već desetljećima, naime, u vrijeme poklada, žive za dane uoči Čiste srijede - Pepelnice. Tada su svi u svom selu, a rijetko kome se može dogoditi da je tih dana odsutan. Kompletna Petarda, dakako onaj zaposleni dio, na godišnjem je odmoru, bolovanju ili sličnom načinu izostanka s posla, vojnici su na redovnom odsustvu, školarci markiraju nastavu ili unaprijed traže poštedu od svojih profesora i nastavnika. Jednom prigodom, tvrde naši sugovornici, svog su sumještanina skrivali čak i od vojne policije, koja je došla u potragu za odbjeglim vojnikom, ne znajući da je, zapravo, kući došao - zbog Buša. Iako se Buše obilježavaju desetljećima, pa čak i stoljećima, one reintegracijske i postreintegracijske po mnogo čemu su karakteristične, a kao takve već nekoliko godina zaslužuju prilično veliku medijsku i turističku pozornost. A kako i ne bi kada su Petarčke buše svake godine vrlo aktualne, pa “bocnu” sve one koji to zaslužuju, a nitko im to ne može reći u “facu”. Na prvim, reintegracijskim bušama, u selo nije smjela ući prijelazna policija, a na lomači su “gorjeli” i chetnik i general Klein. Običaj paljenja lutke prekršili su kada je, zbog tadašnje situacije na Belju, u mrtvačkom sanduku zakopana lutka koje je predstavljala “tajkuna Tadicha”. To im se kasnije osvetilo, kada su od spomenutog zatražili neku uslugu, a ovaj im odgovorio kako od mrtvog čovjeka ne mogu ništa tražiti! Petaračke buše otvorile su i belišćanski most, palile “gologuzog tajkuna koji hoće kupiti Belje”, i nekoliko ministara. Gorjela je i lutka duha Eugena Savojskog smještena u “zrakomlatu novog beljskog vlasnika, grofa Jonahesa imotsko-moslavačkog, koji je kupnjom Belja u svoj grb stavio naziv Baranjski, pa je od Petaračkih buša dobio naziv - Zmaj od Baranje.” Zapalili su svojevremeno i ministra Pastirkovića, zajedno s ptičjom gripom & kravljim ludilom, ali i neke Slovence. Zokija i Željka spalili su “i na ćirilici i na latinici.” Dakle, Petaračke buše jedna su od baranjskih autohtonih manifestacija s najdužom tradicijom. Iako se održavaju stoljećima, vrijedni stanovnici Baranjskog Petrovog Sela uspjeli su je nakon mirne reintegracije podići na poprilično visoku razinu, pa se u vrijeme poklada u ovo selo na zapadu Baranje “sjati” na tisuće gostiju. Ne traju Petaračke buše samo jedan dan. Seoskim ulicama bušari (lipe i strašne buše) mimohode danima uoči Čiste srijede. Organiziran je i bogat kulturno-umjetnički program, nastupaju u mjesnom Domu kulture brojni KUD-ovi i održavaju se zabave. Vrhunac je, dakako, utorak, kada se u središtu sela “rotira” vol, peče rakija i nudi čitav niz autohtonih delicija. Tako će biti i ove godine, a stanovnici se u mjesnoj crkvi svetog Lovre već dugo mole da ih tog dana posluži vrijeme i da ne bude kiše. Inače, Petaračke buše su počele 8. veljače s “Malim bušama”, nastavljaju se 15. veljače s “Lipim bušama”, 16. veljače s “Lipim i strašnim bušama”, dok je za 17. veljače zakazan prikaz izvornog običaja “Strašne buše”

U susjednoj Mađarskoj najpoznatiji su karneval “Pohod bušara”započeli upravo šokački Hrvati, a ta se svečanost održava u gradu Mohaču...
Istraživanja iz 1999. i 2000. u Duboševici i Baranjskom Petrovom Selu potvrđuju da su pokladni običaji sačuvali mnoge arhaične elemente...