Građanska inicijativa OKUP (Obojimo kulturu u Poreču) nastala je uslijed otkazivanja festivala PorečDox i ubrzo je privukla pažnju građanki i građana Poreča, medija te šire zajednice, čime su, kako sami kažu, pokazali da su promjene moguće ako postanemo aktivni, spremni na pronalaženje alternativa. Njihova alternativa je urodila plodom i sami su uspjeli organizirati trodnevni festival te vratiti PorečDox u gradski proračun.

Tko su pokretači inicijative OKUP?

- OKUP (Obojimo kulturu u Poreču) neformalna je skupina građanki i građana Poreča čije je okupljanje motivirano otkazivanjem programa Pučkog otvorenog učilišta Poreč – festivala dokumentarnih filmova PorečDox. Cilj nam je propitivati i ukazivati na razne problematike u gradu, dakle ne samo one vezane uz kulturnu ponudu, već sve koje se tiču netransparentnog ili nekorektnog donošenja odluka, kao i onih odluka koje štete samoj zajednici i srozavaju kvalitetu življenja. Prijedlozima i akcijama želimo naš grad učiniti boljim.

Inicijativa OKUP nastala je uslijed otkazivanja festivala PorečDox. Koga smatrate glavnim krivcem što festival nije doživio svoje 4. izdanje?

- OKUPili smo se zbog otkazivanja festivala PorečDox, odnosno zbog lakoće kojom je jedan takav festival, pun potencijala, otkazan samo mjesec dana prije predviđenog početka, kada su pripreme već bile prilično odmakle. Riječ je o festivalu koji je u tri godine postojanja izrastao u svojevrsnu instituciju. Okupljao je više od 2.300 posjetitelja/ica, što govori koliko je važan bio građanima i građankama, kao i koliko je utjecao na ugled Poreča kao kulturne sredine. Treba naglasiti da su velik broj posjetitelja bili djeca i mladi.
 Ako je razlog otkazivanju već vazda “prostituirana” kriza, onda se takve odluke donose na vrijeme, ali tek nakon što se pokušaju naći alternative – koje se nisu tražile. To ukazuje na neodgovornost voditelja Pučkog otvorenog učilišta, koje smatramo glavnim krivcima. Tu je i loša komunikacija između POUP-a i gradske vlasti te gotovo nepostojeća komunikacija s građanima. PorečDox je bio samo kap koja je prelila čašu netransparentnog djelovanja POUP-a. Pučko otvoreno učilište javna je ustanova u kulturi, financirana javnim novcem, koja se treba početi ponašati u skladu s potrebama građana, a da bi se to ostvarilo valja srušiti mit koji takve ustanove stvaraju – onaj o nedodirljivosti i superiornosti – te se okrenuti suradnji i otvorenosti.

No, uspjeli ste organizirati “zamjenski” 4. Dox… Hoćete li nastaviti s tom praksom?



- Na otkazivanje PorečDoxa i prazninu koju je to ostavilo odlučili smo reagirati akcijom, odnosno konstruktivnim aktivnostima, te sami organizirati festival, koji je trajao tri dana. U suradnji s Fade Inom, Global Uprisingsom i Tomislavom Ladišićem prikazali smo četiri aktivistička filma, organizirali javnu tribinu “Zašto Pride?”, smijali se uz stand-up komičarku Marinu Orsag, uživali u koncertu LeZbora (prvi mješoviti ženski lezbijsko-feministički zbor u regiji i uopće u ovom dijelu Europe), opustili se na dva partija u Habitatu i Corneru uz Fat Duet i DJ Double D te smo događaj zaokružili okruglim stolom “Kultura iz naših cipela” na temu kulturnih politika u gradu. Okrugli stol bio je zamišljen kao moment u kojem će doći do pokretanja dijaloga s akterima u kulturi grada Poreča, a ponajviše s djelatnicima POUP-a. No, oni se zbog obaveza, kako kažu, nisu mogli odazvati. To je ostavilo dojam da nemaju nikakvu volju za ostvarivanjem dijaloga i suradnje, iako smatramo da je naš doprinos PorečDoxu bio od iznimne važnosti, a što oni na žalost nisu znali prepoznati. Zasigurno ćemo nastaviti s aktivnim djelovanjem, ali cilj nam nije organizacija nekog novog Doxa – cilj nam je promjena ponašanja odgovornih ljudi, ne samo u kulturi.

Organizirali ste i dvije gerilske akcije – postavili ste 50 pari šarenih cipela na stubište kazališta i filmska platna s natpisom “A gdje su dokumentarci?” na oglasne ploče porečkog Pučkog otvorenog učilišta. Kako je reagirala okolina? Smatrate li da ste postigli željeni učinak?

- Gerilske su akcije bile zamišljene kako bi privukle pažnju POUP-a, medija i gradske vlasti, ali prvenstveno građanki i građana. Nakon postavljanja cipela na dan kada je trebao započeti otkazani Dox, mediji su nas počeli pratiti, a sve je kulminiralo postavljanjem filmskih platna s natpisom “A gdje su dokumentarci?”, kada je postalo jasno o čemu se radi. Tada je krenula prava medijska pošast na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, a na službenim smo stranicama (facebook.com/okuporec) u samo nekoliko dana prikupili 700-tinjak sljedbenika. Uspjeli smo privući pažnju šire javnosti i više nego što smo očekivali. 
Cijelom smo akcijom željeli pokazati da su promjene moguće ako postanemo aktivni građani, spremni na pronalaženje alternativa. Uspjeli smo vratiti Poreč Dox u gradski proračun, osigurati njegovu daljnju organizaciju te natjerati odgovorne osobe u POUP-u da umjesto ukidanja promisle o alternativama u pronalaženju sredstava za ovaj festival, što ranije nije učinjeno. Ono do čega još uvijek nije došlo je otvaranje dijaloga između OKUP-a i POUP-a, zapravo uspostavljanje dijaloga POUP-a s korisnicima, ali to je proces koji se ne može dogoditi preko noći.

Ime vaše inicijative kratica je za “Obojimo kulturu u Poreču”. Koje “boje” nedostaju porečkoj kulturnoj sceni?

- Kada govorimo o kulturi, mi iz OKUP-a, onda ne mislimo samo na kulturno-umjetničku produkciju, već govorimo o kulturi življenja. 
Ako je grad ogledalo dominirajuće kulture, mogli bismo reći da porečkoj kulturi nedostaje upravo – kulture. U radu gradske vlasti i javnih ustanova (čast izuzecima kao što je Gradska knjižnica) nedostaje odgovornosti, transparentnosti i volje za suradnjom.
Potrebna nam je kultura koja će biti sposobna štititi javnu sferu i graditi neke nove javne prostore u smislu međuljudskih odnosa i svih onih “mekih parametara” koji su nevidljivi, nisu infrastruktura, a čine grad. 
Kako bismo imali demokraciju (boje) potrebno je aktivno živjeti ovaj grad, nužno je aktivno uključivanje svih građana i građanki, od djece do starijih i nemoćnih, a sve da bismo imali jedno novo otvoreno, inkluzivno i demokratsko društvo.

Za kakvu se kulturnu politiku u vašem gradu zalažete? Ima li gradska vlast sluha za ulaganja u kulturu i podizanje nivoa kulturne svijesti među građanima? Kakva je kulturna scena na razini županije? Smatrate li da se izdvaja dosta sredstava za kulturnu djelatnost?

- Zalažemo se za kulturu otvorenog dijaloga, suradnje i transparentnosti te za suzbijanje rigidnosti postojećeg sistema, nejednakosti, zanemarivanja važnosti građanskog sudjelovanja i nedostatka odgovornosti donositelja odluka.
 Na razini grada potrebno je donijeti određene nacrte i strategije, ali ako budu krojeni isključivo razgovorima između stručnjaka ti će dokumenti, kako to često biva, predstavljati samo alibi političkom djelovanju, a ne pravi dijalog, pa tako ni kulturu. U tim raznim strategijama, nacrtima i ostalim dokumentima često bude veliki jaz između retorike i provođenja u praksi, a što može dovesti do još većeg nepovjerenja i otežane ili čak neželjene suradnje između raznih aktera.
Kao što kaže John Holden, potrebno je izbjeći “kulturni sistem” kao “zatvoren i mrzovoljan razgovor između profesionalaca i političara”. Treba pomno analizirati stanje i potrebe, kako društva, tako i kulture. 
Kultura treba pokušati pridonijeti demokratizaciji društva, no ne smije se zasnivati niti samo na toj instrumentalnoj vrijednosti u funkciji širih političkih, ekonomskih ili društvenih ciljeva. Treba postojati i radi sebe same. Zadovoljiti sva lica kulture nije lako, a još manje odrediti prioritete koji će najmanje ograničavati jednu ili drugu stranu, tj. shvaćanje kulture.
Također, treba razmišljati i o adekvatnim načinima evaluacije u kulturi. Broj posjetitelja neke izložbe primjerice govori jako malo, gotovo ništa o njezinoj kvaliteti, a još manje o mišljenju ili potrebama građana. Kod nas se evaluacije uglavnom svode isključivo na statističke podatke.
Nadalje, nedovoljna je briga za vaninstitucionalnu kulturu. Javni novac uglavnom progutaju javne institucije automatizmom pa je nekim novim udrugama, projektima, inicijativama gotovo nemoguće doći do nekih bitnijih sredstava, pogotovo sada u vrijeme krize, kada je cilj održati postojeće programe. To je sasvim nelogično i kontraproduktivno jer upravo je raznolikost kulturnih manifestacija jedna od stavki raznih postojećih strategija, pa i one istarske. Vidimo zapravo praktični primjer jaza između retorike i njenog provođenja.

Kulturnih manifestacija u sezoni ne nedostaje. Što je s ostatkom godine? Gradovi su poprilično “mrtvi” u zimskim mjesecima. Kako to promijeniti?

- To je problem svih gradova koji žive od isključivo sezonskog turizma. Stoga je ukidanje jednog od rijetkih programa koji se zbivaju izvan sezone također bilo sasvim suludo, a nas je i razljutilo, jer još nas se jednom tretiralo kao turiste. Ne bi li se dogodile promjene, ljudi grad trebaju živjeti kroz cijelu godinu, a da bi ga živjeli potrebni su određeni sadržaji. Za svaku je, primjerice, pohvalu program “Dam-Daš” Gradske knjižnice Poreč, koji aktivno uključuje građane u kreiranje sadržaja. Usto, što je najvažnije, usvajaju neka nova znanja i vještine te aktivno provode slobodno vrijeme. Potrebno je više takvih inicijativa i aktiviranje što većeg broja građana.

U kome smjeru želite da vaša inicijativa ide? Planirate li proširivanje na druge gradove?

- Za sada djelujemo neformalno i u suradnji s drugim udrugama te inicijativama iz drugih gradova. Zaključili smo da je u ovoj fazi takav neformalni pristup zapravo idealan. Trenutno se bavimo “ratom koncesionara” na plaži Pical, koja je preko noći ograđena. 
Svaki grad ima nekakvu svoju inicijativu ili udrugu koja se bavi određenim problemima pa stoga širenje nije potrebno, ali suradnja ili umrežavanje nisu isključeni, dapače, poželjni su. Pogotovo kada je u pitanju opće dobro.

Piše: Lorna Zimolo