Za muku koju muče stanovnici Rima, Barcelone, Venecije ili Lisabona, u hrvatskom će turizmu reći: slatke brige. Osim možda u Dubrovniku gdje su se posljednjih ljeta više puta suočili s nepodnošljivim gužvama. Ukupne su brojke neusporedivo manje, ali Dubrovčani dobro znaju što 1,6 milijuna domaćih u Barceloni, recimo, proživljava s najezdom od osam milijuna gostiju. Može li, pak, turista biti previše istražili su novinari Deutsche Wellea, koji su posjetili spomenute europske turističke meke.Većina građana Barcelone, pokazalo je istraživanje, nema dvojbi. Štoviše, najezdu turista smatra najvećim problemom svoga grada.

Venecija kao Disneyland
U negdašnjem radničkom kvartu, a danas omiljenoj turističkoj četvrti Barceloneti lani se zbog turista čak i prosvjedovalo. Nova gradonačelnica Barcelone Ada Colau odlučna je navali gostiju stati na kraj pa je privremeno ukinula izdavanje uporabnih dozvola za nove hotele, hostele i privatni smještaj. Ni u Lisabonu, koji bilježi jednu od najvećih stopa rasta broja turista u Europi, nisu svi sretni. Za domaće ljude to je negativno, kaže Luis Paisana, čelnik udruge stanara drevne lisabonske četvrti Bairro Alto koja je često meta turista.

Načelnik turističke udruge Lisabona João Cotrm de Figueiredo smatra, pak, da su priče o previše posjetitelja obično pretjerivanje.

Rijeke turista koje se slijevaju u Veneciju odavno zabrinjavaju tamošnje sve malobrojnije stanovnike. Nekoć živahan grad prepun domaćeg stanovništva, danas je sa svojim pustim palačama, koje novi bogati vlasnici posjećuju tek povremeno, sve sličniji nekom Disneylandu.

Autobuse izvan centra
Inicijativa da se broj turista ograniči je puno, od gradonačelnika Venecije Luigija Brugnaroa očekuje se da povuče neke poteze. Iako mnogo veći od Venecije, i Rim teško podnosi milijune svojih turista. Većina ih se zadržava na relativno malom prostoru s ponajvećim znamenitostima, pa turisti i njihovi autobusi koji hitaju prema koloseumu ili katakombama na Via Apia ionako kaotičan promet u Rimu dovode na sam rub katastrofe. Ugostitelji su svojim stolovima zaposjeli ulice u centru, a kvaliteta je navela čak i udrugu za zaštitu talijanskog kulturnog nasljeđa da pita što se to nudi kao talijanska kuhinja i "kakva se to bezočna cijena traži za taj napoj". Zasad je na vidiku samo djelomično rješenje; da turistički autobusi ostaju podalje od centra.

Piše: Radmila Kovačević