Pažljivo pokošene zelene padine na besprijekorno uređenim prilazima gradu, slapovi cvijeća na svakoj fasadi kuća i hotela, šarenilom zastava ukrašeni brojni mostovi nad rijekom koja vijuga slikovitim gradićem podno najvišeg europskog vrha Mont Blanca i rijeke zadovoljnih gostiju, koji usred ljeta traže svježinu planinskog zraka, slika su mondenog skijališta Chamonix ovih dana kolovoza.
Visoko u Alpama

Nepripremljenom posjetitelju s mediteranskog juga, gdje svi vjeruju kako turizma nema bez mora i plaže, to je pravi šok: visoko u Alpama jednog od najpoznatijih svjetskih skijališta, u najtoplijem ljetnom mjesecu ovih dana kolovoza živa u termometru ujutro se penje do osam stupnjeva, ulice su pune turista. U restoranima gradića od desetak tisuća stanovnika, nigdje slobodne sjedalice, pred slastičarnicama redovi za sladoled (čija kugla stoji 2,5 eura!), hoteli i privatne kuće popunjeni 98 posto(!!), a turista više nego zimi.

Sve je to Chamonix u kojemu turizam živi devet mjeseci godišnje, u kojima zimi u to mondeno skijaško okupljalište dolazi oko stotinu tisuća ljubitelja snijega, dok Chamonix od travnja do kraja rujna primi čak 130 tisuća gostiju koji bježe od vrućina. Više nego zimi! Kako to uspijevaju, pitanje je većine naših turističkih radnika.

A Francuzi su odavno pronašli odgovore i rješenja za te dileme. Njihov ljetni turizam u Alpama i na planinskim jezerima jednako im je važan i razvijen kao i onaj zimski po kojemu su postali poznati još prije stotinu godina. Zbog toga Chamonix (koji je veličine Trogira ili Rovinja) ljeti napravi nevjerojatnih dva milijuna turističkih noćenja!

Cijele godine, pak, to malo planinsko mjesto ima turistički promet sličan onome kojega naprave sva mjesta Makarske rivijere ili tek nešto manje nego cijela Šibensko-kninska županija. Zbog toga ljeti u Chamonixu sezonski u turizmu radi više od deset tisuća ljudi, točno onoliko koliko je i “redovnih” stanovnika, pa kada se napune stotine “challeta” (planinskih kuća), sedamdesetak hotela, hostela, kampova i vila, grad naraste deset puta veći nego je domicilnog stanovništva, ali sve funkcionira besprijekorno.

Što rade toliki turisti u skijalištu usred ljeta? Odgovor je jasan već nakon prve šetnje tim prekrasnim gradićem okruženim usred ljeta ledenim vrhovima pod snijegom. Gosti u taj dio Francuske dolaze prije svega radi prekrasne i očuvane prirode, ugodnih ljetnih temperatura, radi šetnji planinskim padinama, aktivnog odmora na svježem zraku, paraglidinga, biciklizma, sportova na planinskim jezerima, svakodnevnih natjecanja u najrazličitijim aktivnostima, obilazaka sajmova lokalne gastronomije i proizvoda u okruženju, lokalnih fešti u desecima mjesta regije, neumornih uličnih zabavljača, vrhunskih besplatnih koncerata i vatrometa u večernjim satima ili jednostavno uživanja u promatranju svega toga u gradiću u kojemu nikada nije dosadno.

Sve u Chamonixu i njegovu okruženju podređeno je gostu prosječne tjelesne spreme kojega skijaški liftovi dovedu do planinskog vrha odakle laganom šetnjom uz jezera i vidikovce silazi do podnožja. Koliko su takve staze pitome i uređene, najbolje svjedoči činjenica da se na njima susreću mlade obitelji s dječjim kolicima!
Poljoprivreda za muzej

Odlazi se na slapove rijeka, izletišta, kupanje u jezeru ili malim otvorenim vlakićem do samo desetak minuta vožnje udaljenog ledenjaka Mer de Glace (More leda), mjesta 200 metara debelog vječnog alpskog leda ukopanog u korito rijeke podno Mont Blanca. Na tom impresivnom ledenjaku, domaćini su ponudili puno više od slike milenijskog ledenog mora koje posustaje pred globalnim zatopljenjem.

Tako je tamo galerija gorskih kristala, muzej flore i faune, tisuće turista obilaze tunele izdubljene u ledenjaku s izloženim skulpturama od leda, dok visoko nad ledenim ponorom posjetitelje čekaju atraktivne i uvijek pune ugostiteljske terase.

Ono što posebno iznenađuje i oduševljava jest činjenica da se stanovništvo šireg okruženja tog svjetski razvikanog odmarališta za bogatu klijentelu, nije zbog turizma odreklo svoje tradicije stočarstva i poljoprivrede. Tako se na svim prilazima gradu, ali i okolnim mjestima, na uredno pokošenim zelenim padinama lijeno vuku na ispaši stotine “simentalki”, krava svih šara i boja koje su zaštitini znak tog dijela Savojskih planina. Nikome ne smetaju dok se sa svojim tihim zvonom oko vrata kreću u potrazi za svježom travom.

Turisti ih oduševljeno fotografiraju, a domaćini paze jer im turizam, pa makar i onaj koji traje devet mjeseci u Chamonixu i okolnim mjestima, nije razlog da zanemare stoku i svoje njive. Štoviše, uredili su i posebne izložbene “kuće poljoprivrede” na kojima gostima iz grada pojašnjavaju kako krave izvode na pašnjake, kada ih muzu, kako hrane, što rade s travom i sijenom, kako proizvode najbolje sireve na svijetu...

Gotovo da nema metra četvornog neobrađenih polja u tom turističkom dijelu Francuske uz švicarsku granicu, odakle svakodnevno prema Ženevi na posao odlazi i navečer se vraća kući na tisuće Francuza. No, oslonac kućanstvima su i dalje stočarstvo, mljekarska industrija, proizvodnja sireva, voće, povrće, domaće kobasice, meso, džemovi kojih se nudi i prodaje na svakom koraku. Čini se kao da nema kućanstva u tom dijelu Francuske bez vrta i domaćih životinja.

I baš tako kako njeguju svoju tradicionalnu proizvodnju i svakodnevni život, ti jednostavni ljudi ponašaju se i prema gostima. Za svačiji novčanik su predvidjeli smještaj od jedne do pet zvjezdica, privatno ili u hotelima i kampovima. Na ulicama su zato gosti svih generacija, a u ponudi za svakoga ponešto.
Ulice bez štandova

Ono što je posebno uočljivo jest da nema ulične prodaje nikakvih ugostiteljskih usluga sa štandova, baš kao što ni rashlađena pića ne možete naći nigdje osim u kavanama i na terasama. I to po vrlo visokim cijenama. Pivo je tako 4-5 eura, sendvič 8 eura, cappucino 4 eura koliko je i kroasan, ulaznice u muzeje i na izložbe najmanje 15 eura, a noćenja nema za manje od 80 eura! Jednostavan ručak plaća se najmanje 25-30 eura, ali se zato i vrhunsko vino može dobiti na čaše po cijeni od 5 do 8 eura za dva decilitra... I sve su terase restorana ovih dana pune i rezervirane unaprijed.

Turizam zadovoljnih gostiju živi tako godišnje devet mjeseci u punim hotelima i privatnom smještaju više od stoljeća u Chamonixu. Cjelogodišnji turizam ljudi koji ne lamentiraju o produženju sezone, nego je odrađuju uz primjernu organizaciju, uslugu, bogatu ponudu i još bolju zaradu.

Piše: Ružica Mikačić

4 eura kroasan
5 eura čaša vrhunskog vina
8 eura sendvič
80 eura najjeftinije noćenje

Link na originalni članak