Ako planirate roniti ovog ljeta, pokušajte ne stradati nakon 16 sati, jer tada u Splitu nema dežurne barokomore u kojoj bi vam liječnici mogli spasiti život. Preciznije rečeno, dežurna barokomora postoji, ali namijenjena je isključivo za spašavanje vatrogasaca otrovanih ugljikovim monoksidom.

Riječ je o uređaju smještenom u krugu bolnice na Križinama, u Zavodu za pomorsku medicinu Vojnog zdravstvenog središta, koje je u sastavu Zapovjedništva za potporu Oružanih snaga RH. Iza te “kobasice” od naziva krije se nekadašnji Institut za pomorsku medicinu, koji je izdvojen iz sastava HRM-a. Druga splitska barokomora u vlasništvu je privatne poliklinike i nije dio javnozdravstvenog sustava.

– Ovo je četvrta sezona bez dežurne barokomore za spašavanje ronilaca, a već četvorica su stradala ovog ljeta na Jadranu – upozorava Ivan Bronzović, poznati instruktor ronjenja iz Podvodno-istraživačkoga kluba “Mornar”, jedne od najstarijih ronilačkih udruga na Jadranu.

Zagreb oprao ruke
– Sramotno je da u Splitu nema barokomore koja će nam biti na raspolaganju 24 sata. Ljeti duž Jadrana boravi više od 40 tisuća ronilaca, od kojih se mnogi spuštaju u podmorje našeg srednjodalmatinskog akvatorija.

Naime, ronilac bi nakon stradavanja u roku od sat vremena trebao biti dovezen u barokomoru, a svako kašnjenje može kobno završiti. Ministarstvo turizma jedan je od generatora problema. Reklamiraju Hrvatsku kao ronilačku destinaciju, a pri tome peru ruke i problem prebacuju na Ministarstvo zdravlja. Uopće ih nije briga tko će spašavati stradale ronioce – ističe Bronzović i dodaje:

– U Ministarstvu pomorstva, koje je nositelj sigurnosti u obalnom moru, već godinama ne žele riješiti taj problem.

U Ministarstvu zdravlja šute, ne poduzimaju ništa za spašavanje ronilaca i potpuno nas ignoriraju.

Naš sugovornik ima i rješenje za financiranje 24-satnog rada barokomore:

– Uvedimo “ronilačke vinjete”, koje su doslovno svi ronioci spremni platiti. Na taj način moglo bi se prikupiti između sedam i osam milijuna kuna godišnje, što bi bilo sasvim dostatno za funkcioniranje dežurstava svih barokomora u Hrvatskoj, pa čak i za troškove goriva brodova koji plove u spasilačkim intervencijama.

I Vinko Prizmić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), upozorava na nepostojanje sustavnog pristupa problematici dežurnih barokomora.

– Službeno nema dežurnih barokomora u Splitu jer država nije osigurala novac za dežurstvo. No, kad zatreba, obje se stave na raspolaganje izvan radnog vremena. Ljude treba spašavati, ali taj posao ne može počivati na improvizaciji. Što ćemo učiniti ako se ispred vrata barokomore u isto vrijeme nađe nekoliko unesrećenih vatrogasaca i ronilaca? Problem je i transport unesrećenih ronilaca do barokomore unutar tzv. zlatnog sata.

Procedure za podizanje vojnog transportnog helikoptera preduge su i komplicirane, tu se gube za život vrijedne sekunde – upozorava prvi čovjek HGSS-a.

U Ministarstvu turizma godinama se proglašavaju nenadležnima za pitanje sigurnosti ronilaca. Ni u Ministarstvu pomorstva nemaju dovoljno sluha za taj problem, a u Ministarstvu zdravlja ističu da za zdravlje ronilaca – nisu nadležni.

Izronjavanje - kritična faza
Kako objaš njava iskusni ronilac Ivan Bronzović, ronioci najčešće stradavaju pri izronjavanju, kad se okolni tlak smanjuje, dok se zrak pod visokim tlakom u plućima širi. Ako se tijekom izrona prekine disanje ili je ono otežano, zrak u plućima izaziva eksploziju i oštećenja plućnog tkiva. Tada zrak iz pluća može stići do krvnih žila, zatim u krvotok i u vitalne organe. Dolazi do naglog gubitka svijesti, dišnih smetnji, poremećaja srčanog ritma i neuroloških simptoma poput oduzetosti i grčeva. Jedini je način liječenja rekompresija u barokomori.

Piše: Denis Krnić
Link na originalni članak