Sarajevo u ljetnom periodu liči na pravu evropsku metropolu. Pun je turista, mladih i starih, „fancy“ Evropljana. Kafići i diskoteke su puni, muzika svira, pare se troše!

Prema grubim procjenama, za vrijeme praznika i turističke sezone, pojedini kafići, kojih ima na stotine u centru Sarajeva, imaju dnevni promet i do 20.000 KM. Gazde zadovoljno trljaju ruke, a turisti ne pitaju za cijenu. Slično je i u drugim gradovima, poput Mostara, koji, već tradicionalno, privlači veliki broj posjetilaca.

U takvom sretnom, opuštajućem i prijateljskom ambijentu, kome uopće pada na pamet da razmišlja o prihodima države i, recimo, traži fiskalni račun? Konobari ga, često, ne donose, a građani ne traže. No, ako se desi da neki gost uputi konobaru zahtjev za fiskalni račun, šanse su velike da će konobar odbiti pravdajući se naredbom gazde! Ili će, u boljem slučaju, ponuditi narudžbenicu, a ne pravi fiskalni račun!

Dakle, sve to ukazuje da veliki dio prometa zaobilazi legalne finansijske tokove, novac od poreza završava u privatnim džepovima. Možda je i u tome odgovor zašto država ekonomski propada, iako su turističke sezone sve bolje.

Na godišnjem nivou, ovdje se radi o pljački miliona KM! A onda političari tvrde da nema dovoljno novca za penzije, za borce, za bolje bolnice, škole i ceste! Zvaničnici, a Boga mi i inspektori, očito, više vole s gazdama popiti piće i kahvu nego provjeriti legalnost poslovanja. Fiskalni račun ne traže, niti ga dobiju! Reklo bi se da riba smrdi od glave.