Splitu su status hrvatske, ali i svjetske turističke zvijezde priznali konačno i oni (domaći) koji su ga više desetljeća zaobilazili, ignorirali ili tek usputno ispijali kavu u njemu kako bi produžili do svoje vikendice na otoku. Sada se ne štede pohvale gradu koji će 2015. godinu pamtiti po pravoj eksploziji turizma, a red onih koji se u hodu uključuju u liniju zaslužnika za takav uspjeh, kako to obično biva, sve je duži i sa sve nevjerojatnijim likovima… Ali, kakva bi to pobjeda bila u kojoj neće biti i generala poslije turističke bitke?!

Jer, Split je svoju turističku priču gradio na neobičan način najmanje cijelo proteklo desetljeće. Morao je najprije svoje građane podsjetiti na to da mu je turizam sudbinski namijenjen i da mu se, koliko god drugi govorili da je to nemoguće, valja vratiti tamo gdje se zastalo davne 1985. godine. Tada je Split imao 336.074 turista i zabilježio 1,6 milijuna noćenja. Jedan veliki dio novih generacija Splita stasalih devedesetih godina prošlog stoljeća nije imao pojma da je Split ikada imao ikakve veze s ozbiljnim turizmom. Pa kada su građani o tome polako i s nevjericom počeli razmišljati, prihvaćati promjene i iskorake koji su vodili k današnjoj slici grada, valjalo se okrenuti svijetu i kazati mu kako sve ono što je do sada čuo i vidio u turističkim metropolama nije ništa u odnosu na ono što ih čeka u srdačnom i simpatičnom Splitu sa svojim jedinstvenim stilom života na otvorenom.

Bez podrške

Zanimljivo je, a valjda i jedinstveno, kako na tome putu Split nikada nije imao dostojnu podršku ili razumijevanje svojih “sinova”, koji su gradeći karijeru iz Splita odlazili na visoke državne dužnosti u Zagreb. Mogao je Split svoju turističku priču oblikovati i izgraditi puno prije i s puno manje teškoća da je bilo razumijevanja i dobre volje za to od onih koje je Split izbacio u orbitu političke moći, a oni su ga nastojali što prije zaboraviti. Pažljiviji kroničari lako će se sjetiti Dubrovnika kojemu se osiguravalo povoljne kredite za turističku obnovu, a cijelu promociju zemlje godinama podređivalo njegovim potrebama. Istru njezini Istrijani nikada nisu prestali zagovarati u Zagrebu i unapređivati joj turizam sa svih državnih pozicija, Zadar je cijelo desetljeće bio u fokusu državnih investicijskih i razvojnih projekata… A turistički Split? U njega njegovi moćni i ugledni dužnosnici iz Zagreba nisu dolazili ni na Svetog Duju u svečanu procesiju i na svetu misu da netko ne bi kazao kako time protežiraju svoj grad!

Možda je baš zbog svega toga ovaj turistički pothvat Splita još slađi, nekako draži domaćem stanovništvu koje, čini se, u njemu gušta gotovo kao u nedavnom “Hajdukovu” putu prema Europi. Jer, u Splitu se zadnjih mjeseci pri svakom susretu sa znancem ili susjedom obvezno progovori o vrućini i turističkoj sezoni u gradu. Neki u invaziji turista uživaju kao da su desetljećima čekali upravo to. Užitak je slušati te obične građane Splita koji su daleko od poduzetničkih genijalnosti, kako se vesele tuđem uspjehu, zaradi i dobroj sezoni. Baš kao što ni “grintavaca” i onih koji će svakom uspjehu i dobrom rezultatu naći manu, kritiku i zamjerku, u Splitu nikada nije nedostajalo.
No, upravo u zenitu turističke slave koju ove godine Split više nego ikada uživa i na koju ima pravo svaki njegov stanovnik umoran od šušura s kojim živi od ranog proljeća, važno je kazati kako je upravo sada vrijeme za ozbiljno promišljanje o turističkoj budućnosti i smjeru kojim Split želi oblikovati svoj turistički razvoj. Na to ga upozoravaju svi dobronamjerni i stručni.
Investicijski ‘bum’

Jer, ono u čemu je Hrvatska ove godine najviše napredovala, a to su novi ili obnovljeni hotelski kreveti u pravom investicijskom “bumu”, s ulaganjima u hotelske kuće vrijednima oko četiri milijarde eura, Split je zaobišlo. Svoju hotelsku lepezu ponude koja mu kronično nedostaje, dalmatinska metropola još uvijek sramežljivo i sporo popravlja sa po stotinjak novih ili obnovljenih hotelskih postelja, uglavnom u malim objektima u širem centru grada. U novo razvojno turističko desetljeće (2015. – 2025.) Split tako ulazi s manje hotelskih postelja (1200) od mnogih malih otočnih mjesta, pa je pitanje opstanka turizma u gradu koji je tako munjevito osvojio turistički svijet, stavljanje u funkciju postojećih i gradnja velikih hotelskih kuća. Tek one koje će raditi cijelu godinu i biti u stanju servisirati složenije zahtjeve gostiju preobrazit će Split u pravu “city break” destinaciju cjelogodišnjeg poslovanja. Primjera radi, Split kao turistički šampion Hrvatske već godinama nije u stanju biti domaćin najvećem skupu turističkih djelatnika zemlje (Dani hrvatskog turizma) s oko 1,5 tisuća sudionika jer nema hotelskih soba u koje bi smjestio goste! Pa se oni okupljaju u Bolu, Cavtatu, Opatiji, Poreču, Petrčanima…

Da bi se stvari uskoro mogle promijeniti nabolje, najavio je gradonačelnik Ivo Baldasar početkom godine kazavši kako su u samoj završnici ulaganja u nove hotele u iznosu od čak 200 milijuna eura. Uskoro bi tako trebali početi radovi na čak pet turističkih objekata, ukupne vrijednosti 115 milijuna eura, koji će Splitu donijeti novih 500 postelja, i to uglavnom najvišeg standarda kvalitete. Tako će “Bluesun grupa”, u vlasništvu poduzetnika Jake Andabaka, uskoro u Trsteničkoj uvali početi izgradnju 35 milijuna eura vrijednog hotela s pet zvjezdica radnog imena “Dioklecijan”. Na parceli od oko osam tisuća četvornih metara trebao bi tamo niknuti visokokategornik čije rješenje je napravio arhitekt Nikša Bilić iz zagrebačkog studija “Antemurales”. Luksuzni objekt imat će sedam etaža s 200 soba, velikom kongresnom dvoranom, unutarnjim i vanjskim bazenima, spa-centrom, restoranima...
Značajni kapaciteti

Uz obnovljeni hotel “Park”, koji je uz sav prateći luksuz dobio 73 sobe najviše kategorije, trebala bi uskoro početi gradnja hotela “Bačvice”. Riječ je o hotelu koji će se graditi u nekadašnjem perivoju koji je početkom stoljeća projektirao arhitekt Fabijan Kaliterna, a koji je prenamijenjen u građevinsku parcelu. Hotel bi trebao imati četiri zvijezdice, ali samo 48 soba. Sličnih manjih hotelskih objekata trebalo bi biti još nekoliko, ali značajniji kapaciteti dobili bi se tek stavljanjem u punu funkciju hotela “Marjan” te konačnim sređivanjem vlasničkih odnosa u “Bellevueu” i njegovom obnovom jer je riječ o hotelu koji ima sigurno jednu od najatraktivnijih gradskih lokacija. Kako se najavljuje i privođenje kraju radova na aneksu “Radisson Blu Splita”, taj bi zahvat za nekoliko stotina kreveta povećao sadašnje smještajne kapacitete u hotelima grada.

Kada bi zaživjela priča o premještanju gradske uprave i stavljanju Banovine u turističku funkciju, uz nove poslovno-hotelske objekte na Brodarici, po dva planirana hotela na Žnjanu i na Trsteniku, te gradnja novog “Ambasadora” na Rivi, Split bi mogao dosegnuti brojku od oko pet-šest tisuća hotelskih postelja i time se koliko-toliko ravnopravno nositi s puno manjim sredinama u Hrvatskoj, koje već imaju po desetak tisuća hotelskih kreveta, poput Dubrovnika, Rovinja, Zadra, Opatije… Jer, lijepo je znati kako Split može u svoje smještaje u domaćinstvima, kućama i apartmanima, koji rastu za po nekoliko tisuća postelja godišnje, primiti više od 15 tisuća turista, ali ni jedan ozbiljan skup, kongres, događaj ili manifestacija neće se osloniti samo na tu vrstu ponude, nego traži hotele. Na takvoj strukturi smještaja zube lome i puno jači od nas, pa treba učiti na njihovim pogreškama.

Naime, Splitu smo godinama tepali kako će on postati “mala Barcelona”, a danas se upravo ta Barcelona našla pred turističkim problemima s kojima se njihova nova gradonačelnica Ada Colau, ljevičarka i aktivistkinja, pokušava radikalno obračunati. Naime, upravo kao i u Splitu, u Barceloni je broj stanova i apartmana adaptiranih za iznajmljivanje učetverostručen u jednom desetljeću. Isto tako se učetverostručio broj turista u Barceloni zadnjih godina, pa je, prema pisanju “The Guardiana”, Barcelona 1990. imala 1,7 milijuna turista, a 2013. ih ima 7,5 milijuna. Postala je treći najposjećeniji grad u Europi, gdje godišnji broj turista četiri puta premaši broj stanovnika. Godinama su se te brojke smatrale uspjehom, turisti su ostavljali 12 milijardi eura godišnje u gradu i time financirali 100 tisuća radnih mjesta. No, građani su se pobunili zbog vječne buke, nelegalnog smještaja, rasta cijena, neprimjerenog ponašanja raskalašenih turista, piše “The Guardian”.
Moratorij na gradnju

“Colou je zatražila moratorij na gradnju novih hotela i apartmana da bi se procijenilo koliko zaista svaki pojedini dio grada treba imati turističkog smještaja i ugostiteljskih objekata. Želja je izbjeći da Barcelona postane kao Venecija, grad u kojemu će turisti izgurati lokalno stanovništvo. Građani se osjećaju kao da ih iz vlastita grada tjeraju hoteli i nelegalni turistički smještaj. Ako se ne kontrolira, masovni turizam bi mogao uništiti samu bit grada koja je uopće privukla turiste da ga dođu posjetiti. Limitirati se može dolazak turista s kruzera u grad, a treba pokušati riješiti se tisuća ilegalnih turističkih apartmana”, kaže Colau za “The Guardian”.

Podsjeća li vas ovo na nešto? I dok Barcelona ograničava daljnju gradnju hotela i privatnih apartmana jer je u godinama stihije izgubila kontrolu nad tim rastom, Split se tek treba izboriti za velike hotelske kapacitete, a pri tome ne dopustiti da ga “pojede” privatni smještaj. Ako su do sada Splitu bili dovoljni samo upornost i dišpet kako bi se nametnuo turističkom svijetu kao metropola koja je nepravedno nestala s popisa najatraktivnijih gradova na Jadranu, ubuduće će mu za održavanje teško stečenog turističkog trona, uza sve to, trebati i – puno znanja.

Jer, rast od nekoliko tisuća postelja u hotelima u širem području Splita već je stekao pravo javnosti, ali bez istodobne izgradnje kongresnog centra, te hotelske postelje neće imati nikakvog smisla. A kongresni centar sve se manje spominje, baš kao da se izgubio u brojkama kojima se javnost obasipa u najavama gradnji prodajnih centara i poslovnih tornjeva. Upravo zbog toga što nema gdje ni smjestiti, a ni omogućiti sudionicima da komforno rade u kongresnim dvoranama, Split desetljećima zaobilaze veliki poslovni i znanstveni skupovi, seminari, kongresi, koji su jamstvo cjelogodišnje sezone. Planovi gradnje kongresnog centra započeti još 2005. godine nikada nisu odmakli dalje od dobre volje i najave.

Slično je i s primjerenom koncertnom dvoranom koje Split nema pa nije u stanju ugostiti ni jedno malo značajnije ime koje bi moglo napuniti stolica više nego ima HNK. Split nema ni ozbiljnu ljetnu pozornicu za događanja na otvorenom, a žnjanski plato, koji je mogao biti preoblikovan u prostor za ljetna događanja na otvorenom, u nepovrat je izgubljen. Stoga svjetske glazbene i scenske produkcije, sve kada bi i htjele, osim “Hajdukova” stadiona ili “Spaladiuma”, nemaju gdje postaviti svoju opremu za gledanje ili slušanje koja bi im osigurala više tisuća ulaznica, pa i oni zaobilaze Split…
Javna infrastruktura

O zaostatku u javnoj infrastrukturi, koja je zadnji put kapacitirana za stotinjak tisuća stanovnika grada, bez gostiju kojih je dvostruko više, gotovo nije potrebno lamentirati. Parkirališta imamo kao i šezdesetih godina prošlog stoljeća, javnih zahoda također, turistički autobusi parkiraju se bez naplate gdje i kada zažele, a gradska Riva kao gradski dnevni boravak i njegova najljepša razglednica, koja nikada nije bila mjesto “šatora” u kojima se frigaju fritule i palačinke, pretvorena je u sajmište i noćno skladište poduzetnika… I tako dalje, i tako redom.

I sve je to ipak naš turistički šampion! A zamislite kakav bi tek bio s promišljenom i jasnom turističkom razvojnom vizijom grada?! Nisu ove konstatacije usmjerene na kvarenje slavljeničke slike najlipšega grada na svitu, dapače. Čim se popije slavljenički pjenušac, šampionska titula proslavi i svi rekordi objave, vrijeme je za zasukati rukave. Ozbiljno, promišljeno i s jasnom vizijom turističke bajke koja mora imati sretan završetak.

Piše: Ružica Mikačić
Link na originalni članak