Velikim dijelom Via Dinarice, od Albanije pa sve do Šator planine u Bosanskoj krajini, Kenan i Elma su uglavnom imali ulogu samostanih istraživača koji su sami otkrivali zapadni Balkan. S vremena na vrijeme bi im se pridružio neko od lokalnih stručnjaka, Catherine i Alfred u Albaniji, ili Duško u Crnoj Gori, ali su većinom prelazili sa planinskih vrhova do sela kao dvojac Via Dinarice.

U zadnjem dijelu Via Dinarice u Bosni i Hercegovini naš tim je boravio u Nacionalnom parku Una u Bihaću. Tamo nisu bili sami. Pouzdani lokalni vodič i aktivista projekta Via Dinarica Ermin Lipović-Lipa vjerno ih je pratio, u vožnji biciklom i na raftingu. Bio je to ponovni susret starih prijatelja. Sljedeće odredište je bio Nacionalni park Plitvice koji se nalazi u susjednoj Hrvatskoj. Tamo ih je čekao i do kraja putovanja pratio najbolje organizovan dio puta. Hrvatski tim Via Dinarice bio je uistinu vrhunski.

Pogled ostavlja bez daha

Uz odlične vunene prsluke na kojima je pisalo UNDP i HPS (Hrvatski planinarski savez) a koje smo dobili na poklon, tim Via Dinarice je u Hrvatskoj dobio i vrhunski tretman. Udruženje planinarskih vodiča Hrvatske poslalo je Maju Grozdanić (i njenog vjernog dobermana Arwena) da predvode tim cijelim putem kroz Hrvatsku. Pridružila im se i stručnjakinja za zaštićena područja Valentina Flutac. Dorijan Klasnić iz Vodičke službe Hrvatskog planinarskog saveza, glavni organizator i mozak cijele operacije, uvezao je ljubitelje planinarenja, vodiče, spasilačku službu, menadžment nacionalnog parka, vodiče eko tura i vlasnike prenoćišta od Biokova do Risnjaka.

Marija Jurčević, predstavnica UNDP-a i motivacijski faktor iza ovih napora, imala je za cilj doprijeti do zabačenih zajednica u Hrvatskoj i uključiti ih u strategiju održivog razvoja. Urednica sportskog web portala Anamaria Marović iz Splita propratila je svaki trenutak ekspedicije. Dorijan je sve to organizovao, ali nam se nije mogao pridružiti zbog drugih obaveza, pa je tako uz našu Elmu Okić, prošireni tim Via Dinarice sašinjavalo pet fantastičnih žena. Jadni Kenan.

Planina i park prirode Biokovo, najveća planina na jugu Hrvatske, krasi horizont iznad Makarske rivijere. To je druga planina po veličini u Hrvatskoj, sa vrhom Sveti Jure koji se izdiže na nadmorskoj visini od 1762 metra. Tamo su dani gotovo uvijek sunčani, a pogled ostavlja bez daha. Priča se da se za vedrih dana odavdje vidi talijanski Monte Gargano, koji je udaljen 250 kilometara. Ali već je bila rana jesen i na prvoj većoj turi ovog dijela puta pratili su nas kiša, magla i opet kiša.

Nismo mogli vidjeti 250 metara pred sobom, a kamoli talijansku obalu, pa smo ubijali vrijeme onako kako to radi većina Južnih Slavena – pili smo rakiju. Naredni dan obilaska Dalmacije, planina Mosor, koja okružuje Split, nadoknadila nam je loše vrijeme (i blagi mamurluk) plavim nebom i nadnaravno lijepim pejzažom. Iako se vrh Mosora nalazi na nadmorskoj visini od svega 1339 metara, pješačenje jebilo zahtjevno, a sam vrh se doimao dosta višim zbog Jadranskog mora ispod.

Sljedeće odredište – planina Dinara. Ovdje se tim Via Dinarice vratio na Bijelu stazu. Planina Dinara pripada jednim dijelom Bosni i Hercegovini a drugim Hrvatskoj. Najviši vrh ove planine nalazi se u Bosni (Troglav na 1.913 metra), ali drugi vrh po visini koji nosi isto ime kao i planina (Dinara na 1.811 metara) zapravo je najviši vrh Hrvatske. Južno od grada Knina počinje Dinara.

Odlična organizacija

Viktor, dobro raspoloženi certificirani vodič iz Drniša, član Udruženja planinara Promina (nagrađeno nagradom za najbolji planinarski dom u Hrvatskoj u 2012. godini), vodit će ih do vrha Hrvatske. Osim oznake 'najboljeg planinarskog doma', Drniš se može pohvaliti najboljim pršutom u Hrvatskoj. Kenan garantuje da je tako.

Dinara je ogromno kraško polje sa oskudnom vegetacijom. Pješačenje ovim dijelom je bilo i više nego zanimljivo zbog pukotina nastalih u kanjonima. Nakon šestosatnog pješačenja stigli su do ledom prekrivenog planinskog vrha u Hrvatskoj. Iako je dan bio sunčan, a nebo vedro, zbog oštrog vjetra, od planinske rose se formirao tanki, zamrznuti sloj na vrhu.

Naš tim je osvojio najviše vrhove u Albaniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, a sada i u Hrvatskoj.

Jedan od najboljih aspekata našeg iskustva iz Hrvatske do sada jeste organizacija. Planina za planinom i udruženje za udruženjem pokazali su znanje i pružili podršku da se proširi i promovira koncept Via Dinarice. Turizam je od velikog značaja za Hrvatsku i njenu privredu. Među udruženjima planinara naišli smo na osjećaj zajednice i zajedništva kojeg nema u aktivnostima 'masovnog turizma' na obali. Hrvatske planine ponudile su nam sasvim drugačiji ugođaj od onog koji nudi komercijalni i masovni turizam na obali. Osjećali smo se kao kod kuće. Osjetili smo zajednicu. Povezali smo se preko prirode.

Piše: Tim Clancy