Ne ljubi samo Dunav nebo, kako se pjeva u jednoj pjesmi - malo iza brda, na nekih 20-ak minuta vožnje od Splita, ljubi ga i Cetina.

Tamo gdje se oni sastaju, nalazi se Trilj, a s njim u paketu nebrojeno mogućnosti ne samo za izlet, već i za duži odmor.

Svaka čast otocima, oni su naši biseri. Ali Zagora je zlato, usput je opet otkrivena, a uz domaće, prednjače tu i stranci koji su doslovce za njom poludjeli. Englezi su tako i za ovo cijelo ljeto davno popunili kapacitete triljskog hotela "Sv. Mihovil".

Kako? Zašto baš tu? Pokraj živosti obale, evo njih u Trilju, što nam je dalo dobar motiv za istraživanje. I znate li što smo našli? Izlete u prirodu, posjet ergeli, povijesna nalazišta, seoska gospodarstva… A tek hrana.

Dobro je rekao Šime Klarić, direktor Sv.Mihovila, kako su ljudi koji nemaju direktne veze sa selima, zaboravili okus domaćeg pršuta. A ovdje je on jedna od gastronomskih uzdanica.

- Nije to samo pršut, tu su i žabe na nekoliko načina zbog kojih su Splićani i prije 30 godina dolazili u naš restoran Čaporice. A zanimljivo je kako se on i dan danas nalazi u sklopu hotela. Potom su tu pastrve, domaći sir, tradicionalni uštipci, nezaobilazni arambašići, kruh ispod peke, suho meso, rašćika, domaća slanina.

Gastronomski raj na zemlji, i tko god to proba, vraća se opet.

Ali nije to jedina akvizicija ovoga kraja. Ustrajno smo radili na razvoju aktivnog odmora, a rezultat je široka lepeza "adventure" ponude. Organiziramo biciklističke ture, pri kraju je uređenje i obilježavanje šest staza, pokraj nas je rijeka s canyoningom, kanuingom, vožnjom kajacima, kupanjem u čistoj vodi koju doslovce možete piti.

Oko nas su predivna izletišta s OPG-ovima, nudimo i trekinge po tri staze na Kamešnici – veli Šime Klarić, spominjući nam i rafting, kanu-safari, lov i sportski ribolov, mountain biking, planinarenje...

Što bi se reklo, otvorio je kutiju čuda, pa nas obasuo informacijama o nizu triljskih događanja i dodatnih izletišta.

Evo tu su primjerice Mihovilski dani, kada Trilj postane središte trgovine, zabave i sajmovanja. Tada će se tu naći i grotulje, niz oraha povezanih u ogrlicu, koje su nekada mladići kupovali djevojkama, budućim ženama.

Tko želi može uzeti štape za hodanje u ruke, pa do Muzeja triljskog kraja i nalazišta Tilurium na području sela Gardun. Tu su i utvrde Nutjak i Čačvina, spomenik rijeci Cetini, izletište Gaz i odmah do njega skulptura Mladenci...

Ali i nešto nezaobilazno, neodgodivo, Izvor Graba, Grabske mlinice koje vam toplo preporučujemo.

U jednoj od njih, a starost joj je 600 godina, brašno svakodnevno radi Ivan Samardžić iz Graba. Mlinica je u vlasništvu obitelji 200 godina, a jedna je od pet što postoje na rijeci. Uvodi nas u prostor što je kao i on pokriven finom brašnastom prašinom, pokazujući nam interijer u kojem kao da je vrijeme stalo.

- Ovdje se melje ječam, kukuruz, zob, raž, uvijek je otvoreno, svatko je dobrodošao, a dođe puno i domaćih i stranaca. Dođu sami ili kroz organizirane ture, pa slikavaju, dive se ovoj predivnoj prirodi, guštaju.

Mi ih pošaljemo i do izvora Graba, e to se mora vidit. I naravno uvik ih uputimo u domaću spizu, od lokalnih namirnica, jer nije lipo otić, a ne probat ovo naše blago – veli Ivan, pokazujući nam vrila rijeke Grab, koja vrluda u malim koritima, stvara prostore za ljetna, osvježavajuća kupanja.

Ova priroda otvara apetit, opet nas vraća za stolove restorana Čaporice, a s njima u paketu i na pogled na Cetinu.

Tu negdje u njenim šašovima i dandanas se skrivaju žabe. Mogu se spremiti na puste načine, a tradicionalna triljska gastronomska uvertira njihovi su slavni uštipci.

Jer tko uštipke i žabe nije probao, u Trilju kao da i nije boravio.

Piše: Tanja Šimundić Bendić
Link na originalni članak