Sadržajan dijalog javnog i privatnog turističkog sektora u Hrvatskoj i otvorenost društva prema informacijama sa svjetske turističke scene prvi su uvjet za prilagodbu sustava na nove okolnosti.

Nekako je uobičajeno da uoči glavne turističke sezone, koju najavljuje Uskrs, krenu i rasprave o očekivanjima u fizičkom i financijskom prometu, o investicijama u turistički sektor, velikim događanjima i novim avionskim linijama, ekonomskoj snazi pojedinog tržišta, viznim režimima i reakcijama potražnje na našu turističku ponudu.

Velika su očekivanja od prihoda temeljenog na dolascima turista. Taj je prihod, sviđalo se to nekome ili ne, ključan za održavanje kakve-takve ekonomske stabilnosti naše zemlje. Koliko doista pratimo i razumijemo promjene koje su utjecale na standardizaciju turističke ponude 21. stoljeća? Živimo li još uvijek, prema poimanju turizma u 20. stoljeću? Što se to uopće s turizmom događa posljednjih godina i jesmo li spremni na redefiniciju starih klasifikacija? To nije pitanje samo za nas u Hrvatskoj, to je pitanje za cijelu branšu. Hoteli su postali veliki vlasnici nekretnina sa sve manjim brojem zaposlenih, osobito iskusnih i stručnih ljudi. Poslovnim procesima vladaju procedure, organizacija posla ide u pravcu industrijalizacije, "McDonaldizacije".

Ugostiteljstvo, tj. hotelijerstvo, polako nestaje kao pojam dobrog kućanstva temeljenog na kontaktu te stvaranju povjerenja i odanosti između gosta i domaćina. Hoteli iznajmljuju poslovne prostore za sve uslužne djelatnosti trećim osobama, koriste vanjske tehničke službe, njihova se usluga svodi na iznajmljivanje sobe ili apartmana uz bogatu ponudu konfekcijskih jela s buffet stolova. Hoteli-iznajmljivači na svjetskoj razini gube svoj tržišni udio, promet im iz godine u godinu klizi. Svjesni te pojave, čelni ljudi nekih od najvećih hotelskih marki -  Kempinski, Intercontinental, Marriott - otvoreno su o tome problemu govorili na ITB-u u Berlinu.

Podizanje standarda usluge
Nekada, prije 30 i više godina, krstarenja luksuznim brodovima bila su rezervirana za dobrostojeću klijentelu, a obični ljudi o njima su maštali i štedjeli za posebnu prigodu. Krstarenja su bila skupa i nedostižna. Danas, brodovi-hoteli, koji premašuju kapacitet od 5000 putnika, nude sav komfor i sjaj u pansionskom izdanju za cijenu prosječne mjesečne plaće. Tako su, nekada luksuzna, brodska krstarenja danas postala sinonim za masovni turizam.

Piše: Nedjeljko Pinezić
Link na cijeli članak