Prema pisanju Večernjeg lista Krapinsko – zagorska županija u siječnju ove godine, u odnosu na isto razdoblje lani ima porast ostvarenih noćenja od 15 posto. Izuzevši Grad Zagreb, s ukupno 14.406 noćenja, Zagorci bilježe najveći broj ostvarenih noćenja u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj. U 2013. u Zagorju je bilo161.403 ostvarenih noćenja, a posebice je izražen porast kod stranih gostiju.
U cijeloj priči oko noćenja prevladavaju Terme Tuhelj iz Tuheljskih Toplica, na koje otpada čak 43 posto ili 65.602 noćenja, od čega čak 52 posto čine strani gosti
Ovdje moram primijetiti jednu sasvim prostu činjenicu, a poučen iskustvom života u Zagorju. Radi se naime o samom pojmu zagorskog turizma i postoji ili on uopće?
Od svih navedenih noćenja u Zagorju pitam se koliko su stvarne koristi imali sami građani? Pitate li bilo koga na ulici reći će vam vrlo jednostavno, nikakve! Možda zbog toga jer Zagorje ne živi s turizmom niti živi za turizam!
O turizmu se govori iz godine u godinu, prevrću se statistike, podastiru se planovi, ali kao što vidimo pomaci su vrlo mali. Turisti na putu do mora samo projure autocestom, rijetko koji se zaustavi i provede nekoliko dana među zelenim bregima.
Većina objekata tzv. seoskog turizma rade svaki za sebe, bez nekog posebnog, zajedničkog plana i vizije. Jer da su vizija i plan prisutni, isto tako prisutni bi bili i rezultati.
Turizam se radi na način da svaka obitelj, svaki pripadnik zajednice s turizmom živi. U Zagorju su već godinama lijepo postavljene table za vinske ceste, vinotočja i slično. Koliko je vinotočja u funkciji? Provozajte se nekim od njih i pronaći ćete zatvorene kleti, a od turista ni T.
Muzej u Krapini veliki je plus na kulturnoj karti Zagorja, veliki magnet za domaće i za strane goste. Postoji li turistička strategija u tom pogledu, postoji li zajednica koja živi s turizmom? Nikako! Jer Krapina, uz veliki pritok posjetitelja zbog muzeja, nema niti jedan hotel!
Vjerski turizam u Mariji Bistrici nešto je što traje desetljećima. Na stotine tisuća posjetitelja posjećuju svetište svake godine. I opet, pitam se, koliko Marija Bistrica ima hotela? Bluesun Hotel Kaj, hotel je s četiri zvjezdice i to je svakako pohvalno i dobrodošlo, ali mogu li uistinu svi hodočasnici boraviti u njemu i mogu li si ga svi priuštiti? Upravo zbog toga hodočasnici dolaze u Mariju Bistricu na jednodnevni izlet, a na noćenje odlaze u Zagreb. Još jedna mala nota koja popunjava teoriju o nedostatku strategije.
U Stubici je trenutno najveća atrakcija obljetnica Seljačke bune koja se održava svake godine u veljači. Na obljetnicu dolaze gosti iz najudaljeenijih krajeva i iz godine u godinu sve ih je više. Ideja naime nije potekla od službene strategije lokalnih zajednica već od grupe entuzijasta koji su počeli, kak bi rekli, za svoj gušt, a napravili su pravo malo čudo.
Kumrovec, ili kako mu se nekad tepalo „najpoznatije selo na svijetu“, propada iz godine u godinu, a živne samo kad se slavi Prvi maj ili rođendan Josipa Broza, ali tad je bitnija ideologija, a ne turizam od kojega bi svi mogli lijepo živjeti. Umjesto da horde Japanaca i Kineza svakodnevno kombijima dolaze iz Zagreba u Kumrovec na gemišt, špek, luk i kobase oni su eto, zarobljeni u gradu! Blizina Zagreba izgleda nije iskorištena niti malo.
Moramo znati da svaki putnik željan kulturoloških posebnosti nekog kraja prvo dolazi u glavni grad, zatim proučava okolicu i putuje jer cilj mu je vidjeti i saznati čim više. Da je Zagorje ponuđeno takvim turistima u Zagrebu, napredak bi bio vidljiv. Umjesto toga, ukoliko turist želi iz Zagreba doći u Krapinu on se mora dobrano namučiti proučavajući vozni red na Glavnom kolodvoru!
Kao osoba koja je proputovala dosta svjetskih zemalja, susrečući pri tom turiste svih vrsta, avanturiste i raznorazne putnike, mogu reći da je Zagorje ogromni potencijal, ali na žalost još uvijek nebrušeni dijamant. Nije nam pomogla ni činjenica što svako malo veće selo ima svoju turističku zajednicu!

Piše: H.I.