Bio je to doista lov za pamćenje. Pedesetak novinara hrvatskih redakcija, ponajviše zagrebačkih, a među njima i Glasa Slavonije te Glasa lova i ribolova, potpomognuti prekaljenim baranjskim lovcima i gostima iz Hrvatskog lovačkog saveza te nekoliko županijskih lovačkih udruga, u samo nešto više od dva sata odstrijelili su čak 105 fazana.
U maglovito i na mahove kišovito subotnje jutro organizator lova - Hrvatski lovački savez, predvođen njegovim predsjednikom, generalom Đurom Dečakom, i domaćinom - Lovačkim društvom Fazan Darda pod vodstvom njegove alfe i omege, dugogodišnjeg predsjednika Josipa Lukačeka, na Memorijalnom lovu za novinare u sjećanje na prerano preminulog novinara i urednika Hrvatskog radija te strastvenog ljubitelja lova, Duška Radića, u lovišnom predjelu Lanka, na zov lovačke trube započeo je još jedan organizirani lov. Naravno, sve to nije moglo početi bez pravog lovačkog doručka. Kobasice i slanina na otvorenoj vatri, kotlovina u kojoj su vješti kuhari/lovci pripremali kotlete od veprovine i mesa jelena, ćevapi od divljači, salata od baranjskog kiselog kupusa, rakijica za bolje raspoloženje...
Nedugo nakon što je glavni lovnik Ivan Šumanovac rasporedio u špalir lovce i upozorio ih na propise skupnog lova, lovački su psi razbudili još pospane fazane te su se začuli i prvi pucnji. Iz dobro napučenog lovišta fazanima, iz fazanerije Lovačkog društva Fazan, oni su izlijetali su pred lovce jedan za drugim. Najveći broj njih i posljednji put. Odmor nakon prvog pogona, a onda i drugi. Opet isto. Veseli lovci ne susprežu zadovoljstvo. Broj odstrijeljenih fazana sve je veći. Prebrojavanje na kraju pokazuje da ih je točno 105! Nakon povrataka u lovačke prostorije u Dardi uslijedila je i završna lovačka svečanost. Uredno poredanim fazanima lovci su odali počast. Svakom od njih, po običaju u lovu, pripalo je nekoliko primjeraka. A onda opet pripremljeni lovački ručak započet s juhom od fazana. Potom ugodni lovački razgovori, veselje i kraj još jednog događaja za pamćenje. Do iduće godine, dogovoreno je.
Minska polja - rak-rana
- Već tradicionalno, Hrvatski lovački savez organizira dva memorijalna lova za novinare godišnje, jedan na divlje svinje, a jedan na fazane. Ove smo se godine odlučili upravo za Baranju, da bi novinari vidjeli kako se lovi na ovim prostorima - kaže Đuro Dečak. Razgovor s njim usmjeravamo i na “ozbiljnije” teme hrvatskog lovstva uz pitanje - zašto Hrvatska ne ostvaruje i osjetno veće prihode od lova, kada već ima neograničene resurse za to, najljepšu prirodu i bogat fond divljači kakve nema ni jedna druga zemlja EU-u.
- Hrvatska je, kada je u pitanju lov, i danas daleko iznad standarda Europe, međutim imamo trajnu rak-ranu – minska polja. Još su svježa sjećanja na 1999. godinu, kada je u Voćinu, u zapadnoj Slavoniji, došlo je do stradavanja austrijskih lovaca što se poput prerijskog požara proširilo po cijelom svijetu. Takav incident sa smrtnim stradanjem vratio nas je nekoliko godina unatrag - kaže Dečak. Pritom ističe da Hrvatska još uvijek ima veliki prostor pod minama pa kad pita svoje prijatelje u Europi zašto ne dolaze, oni mu odgovore kako to ne smiju radi supruga koje su u panici kada idu u Hrvatsku gdje su mine. Sve to i bez obzira na to što se poslije toga incidenta vodi strogo računa o tomu da se zaobiđu prostori koji su zagađeni minsko-eksplozivnim sredstavima.
Ipak sve više stranih lovaca
Dečak dodaje će u Hrvatsku u ovoj lovnoj sezoni doći oko 12.000 stranih lovaca. To je čak 50 posto više u odnosu na prije tri godine, što je velik napredak, no još uvijek manjo nego u vremenu prije Domovinskog rata.
- Stoga su pred nama još uvijek velike zadaće. Ali, kao i svakom drugom poslu, a lovstvo je postalo isključivo gospodarska grana, bez svježeg kapitala nema ništa - veli Dečak i sa zadovoljstvom ističe kako je ipak uspio s ministrom turizma, Darkom Lorencinom, načelno dogovoriti da se ipak više proračunskih sredstava osigura za razvitak lovnog turizma, tako da on postane konkrentnij u odnosu na zemlje koje u njega posljednih godina ulažu ogromna sredstva, poput Mađarske, Češke, Poljske i sl.

Piše: Nikola Vukadinović