Obilaze ga Hrvati, Kinezi, Španjolci, Amerikanci, Nijemci... Dolaze mu biznismeni, turisti, muzealci, političari, povjesničari, đaci... Glavni je motiv memorijalni turizam, ali vukovarska je svakodnevica, barem jedanaest mjeseci u godini, čak i pomalo nalik životu u većini gradova unutrašnjosti koji se bore za mjesto na turističkoj karti.

Hvale red i nova pročelja
O tome svjedoče konobari u četrdesetak kafića i 17 restorana, na recepciji jedinoga gradskog hotela, zaposleni u Gradskom muzeju ili turističkoj zajednici, ali i – knjige dojmova. Grad na Dunavu koji godišnje ugosti gotovo deset tisuća turista i 200.000 posjetitelja, sve je turističkiji. Stranci više nisu atrakcija, sreće ih se cijele godine, a samo će ih s kruzera ove godine biti oko sedam tisuća više od lanjskih 27.700. Istina, broj noćenja je pao, ali samo zato što je jedini hostel zbog poplave izvan funkcije.

– Imamo i redovite grupe iz Švedske, zadivljeni su. I ne samo oni. Kanađani, Amerikanci, Nijemci... pa i domaći, iznenade se koliko je Vukovar uredan, kako su krasno uređene fasade u središtu i glavnoj ulici – kaže Zrinka Šesto iz agencije Danubium, koja veli da strance fasciniraju i slavonski specijaliteti. Grah s buncekom i sarma Šveđanima su, recimo, pravo otkriće.

– Dvije gospođe tražile su recept i molile da ih pustimo u kuhinju kako bi vidjele kako se to priprema – kaže konobar Mario u restoranu Rich na Dunavu, čija je knjiga dojmova puna komplimenata. "Hvala na svemu, hrana je bila odlična", "Ovako dobar biftek davno nismo jeli", "Pogled na Dunav fascinantan, hrana super", čita komentare naš sugovornik. Pohvala je puna i knjiga dojmova u Gradskom muzeju Vukovara, u Dvorcu grofa Eltza, koji u prvoj godini nakon obnove već knjiži 20.000 posjetitelja.

Pohvale dvorcu i muzeju
– Mogu vam reći da je oduševljenje mnogih posjetitelja neizmjerno kad vide dvorac i stalni muzejski postav – kaže ravnateljica Muzeja Ružica Marić.

Ne čude onda emotivne poruke: "Prvi put smo u gradu heroju, sretni smo što se život vraća, muzejom i dvorcem smo očarani", "Izuzetno promišljen i inovativan postav. Sve pohvale", "Najljepši muzej koji smo vidjeli"... A da malo koji vukovarski gost odlazi razočaran svjedoče i u TZ-u. Istina, začude se namjernici što Vukovar nema taksi službu ili što do najbližeg graničnog prijelaza moraju prevaliti tridesetak kilometara, a rado bi i da grad ima koji jeftiniji hotel.

– Uglavnom su pozitivno iznenađeni, obično znaju za rat, a poneki baš traže da vide neku ruševinu – kaže direktorica TZ-a Vukovar Jasna Babić, dodajući da je ovaj mjesec u Vukovaru svima teško ostati u sadašnjici.

Studeni je ipak mjesec sjećanja.

Piše: Radmila kovačević