E da, baš je lijepo biti direktor! Moram priznati da ni meni nije bilo loše kad sam u Zagrebu sredinom devedesetih bio jedan mandat direktor novinsko-izdavačke, medijske i estradne kuće. Vlastita kancelarija, udobni namještaj, tajnica s fikusom, dnevnice, putni troškovi,avionske karte, službeno vozilo. Ali, moralo se raditi! izdavati i prodavati privatnu novinu u bar 20.000 primjeraka. Izbacivati na tržište i posebna izdanja, kalendare, postere, kazete. Organizirati promocije časopisa, audio i video izdanja popularnih pjevača. Dogovarati koncerte, manifestacije, festivale. Nije bilo izmotavanja i nerada. Jeste, mora se priznati, plaća je bila više nego pristojna i dolazila je na vrijeme. Ali se i radilo sve u šesanaest! Od rane zore pa do mrklog mraka. Naravno, znalo se i opuštati na večerama nakon napornog dana…
       Danas su međutim neka, očito, sasvim druga vremena. Ni direktori nisu što su nekada bili! Sjećam se jednog svog dobrog frenda. Kad god bih ga u Zagrebu sreo, otišli smo na kavu, a on bi mi rekao da je direktor. Svejedno da li mesarsko-kobasičarske industrije, da li male tvornice za proizvodnju keramičkih pločica, da li omanjeg prodajnog lanca sa trgovinama specijaliziranom robom. On je očito bio i rođen kao direktor. Znate ono, kad maleni dečko sa četiri-pet godina već nosi košulju i leptir-mašnu i sasvim ozbiljno odgovara na vaša pitanja. Već se tu vidi da je riječ o budućem upravo idealnom direktoru za neko idealno i dobro plaćeno direktorsko mjesto.
      A po meni jedno od najidealnijih direktorskih mjesta u Istri je biti direktor - "Brijuni rivijere"! Istinabog, popularno otočje se uvijek zvalo Brioni, ali eto znamo da ga posljednjih dvadesetak godina uporno nazivaju Brijuni. Pa se stoga i firma zove "Brijuni rivijera". A ako ste rođeni pod sretnom zvijezdom možda i vi jednoga dana postanete direktor "Brijuni rivijere". Riječ je o popularnoj državnoj mega-turističkoj firmi, koja ovih dana dobiva novu direktoricu. Naime, ni kriva ni dužna, početkom će listopada u fotelju direktorice zasjesti naočita Sanja Švarc. Vjerojatno ni manje ni više sposobnija direktorica od svojih prethodnika. Koji su, kao što to dobro znamo, godinama primali lijepu plaću za firmu, koja ima ugledno ime, ali joj zanimanje i dijagnozu posla još nitko živ nije odgonetnuo! Ali, to ne treba nikoga posebno brinuti. Pa vjerojatno neće ni novu šarmantnu plavokosu direktoricu. Koja će mjesečno primati plaću od 15.277 kuna. Istu kakvu je primao i njezin prethodnik koje je otišao na teški rad u Ministarstvo turizma. Pa će zgođušna Sanja sve krenuti ispočetka. Jer nije lako voditi firmu "Brijuni rivijera" a da u sklopu nje, zapravo, ničega ni nema. Ukoliko se u to ne računa kamp "Pineta" u Fažani. Ali on postoji još iz doba socijalizma kada su u njemu ljetovala vojna lica ondašnje JNA sa svojim obiteljima.
     No, "Brijuni rivijera" je ipak zamišljena kao mega-turistička firma sa brojnim hotelima i turističkim sadržajima koji će se izgraditi od Pule pa sve tamo do Fažane a i otočja kao takvog. Sve će to biti sagrađeno jednog lijepog dana, a možda i prije. U ovih se dvadesetak godina nije sagradilo, ali ne treba biti pesimista. Puno je tu problema, dogovora, promijenjenih vlada, raznih fix-ideja, a napose povijesnih i  kulturnih objekata. Pa je tu fascinantu "Brijuni rivijeru" zaista i teško sagraditi. Odnosno, valjalo bi najprije nabaviti kramp i lopatu da se od negdje počne. Pa je u tu svrhu i dovedena agilna Sanja Švarc! A koja je sama sebi čvrsto obećala, da će ako ništa drugo, barem presjeći svečanu vrpcu na početku radova. Veliku pomoć imati će u povjerenici za etiku, koja je u sklopu ove firme imenovana na ovu tajnu funkciju a u sklopu Mini akcijskog plana za provedbu Antikorupcijskog programa za 2013. godinu. Da nekom zločestom pojedincu ne bi slučajno palo na pamet da u ovoj uglednoj i fantazmagoričnoj firmi nitko ništa ne radi i samo prima lijepe plaće! Ili da, ne daj Bože, netko pomisli da ovdje možda ima korupcije…

Piše: Damir Strugar