Iako je pred njima osobito težak, gotovo rudarski posao, Labinjani se projektom “Podzemni grad” nastoje pozicionirati visoko na turističkoj karti svijeta jer ono čime raspolažu otvara im mogućnosti koje svakako treba iskoristiti.

Zahtjevnim projektom bivši labinski rudnik postao bi podzemnim gradom, jedinstvenim u domaćoj, ali i u inozemnoj turističkoj ponudi. Labinski “Podzemni grad” jedan je od deset projekata iz Istre koji su u listopadu 2013. prošli na natječaju Ministarstva turizma – Fonda za turizam za projektnu dokumentaciju, a potom i natječaje za EU fondove.

Poljska iskustva
Uz one županijskih institucija, našli su se tu i projekti gradova i općina, među njima i labinski projekt “Podzemni grad” koji će u konačnici stajati 165 milijuna kuna. Europskim novcem napokon bi mogla i trebala zaživjeti ideja koja u Labinu “kuha” od sredine ‘90-ih. O podzemnom gradu počelo se razmišljati 1996. godine, kada je odlučeno i doneseno rješenje o proglašenju kulturnog dobra rudarske zone Pijacal, dijela na kojem se nalaze lamparna, sjedište nekadašnje uprave rudnika, velika rudarska kupatila i otvoreni prostor, kemijski laboratorij, izvozni toranj – nekadašnji “šoht” s “toplom vezom”, doznali smo u razgovoru s Anamarijom Lukšić, pročelnicom labinskog Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i gradnju. Najznačajniji podzemni i nadzemni dijelovi bivšeg rudnika protežu se na području Labinštine, najviše gradova Labina i Raše, a rudarski se tuneli račvaju i prema Rapcu, Plominu, Vinežu s najstarijim kopom Franz.

Osobita je zanimljivost što podzemni tunel prema Rapcu izlazi na plažu Maslinica, s koje je planirana žičara prema starome gradu Labinu, kao što je u prošlosti išla žičara iz Rapca kojom se prevozio boksit. Prilikom razrade projekta bila su osobito vrijedna poljska iskustva, posjet njihovu preuređenom rudniku Guido u gradu Zabrze i rudniku soli Wieliczka Labinjanima je bio iznimno koristan i motivirajući. U rudniku Guido, koji je najsličniji labinskome, dva su horizonta na 170 i 320 metara pod zemljom otvorena za posjetitelje, i to je ujedno najdublji rudnik otvoren za posjetitelje u Europi. Rudnik soli Wieliczka 1976. uvršten je na prvu UNESCO-ovu listu prirodnog i kulturnog naslijeđa. Ono što je na Labinštini sačuvano tek treba staviti u funkciju, riječ je o iznimnoj vrijednosti, jedinome rudniku koji ima spoj na morskoj obali. Nakon gašenja istarskih ugljenokopa, najveći je dio kompleksa napušten. Tijekom 2007. proveden je idejno-urbanistički natječaj za prenamjenu dijela upravne zgrade u gradsku knjižnicu i multimedijalni centar, što je i realizirano. Labin je tako dobio jedinstven prostor, a time je prva faza projekta već započela. U daljnjim bi fazama futuristički podzemni grad trebao postati posebnom gradskom cjelinom s brojnim sadržajima, kao dostojan podsjetnik na bogatu rudarsku povijest.

Put u podzemlje
U finalnoj fazi idejno-arhitektonskoga rješenja lamparna se pretvara u muzejsko-turističku cjelinu iz koje će se “toplom vezom” komunicirati do “šohta” i spuštati na prvu podzemnu razinu hodnika. Predviđa se uređenje podzemne dvorane od oko dvije tisuće kvadrata, podzemne trase za vlakić prema Rapcu koji izlazi na plažu, govori nam Lukšić, što je tek dio plana, a o novim će se sadržajima još raspravljati. Šteta je što prilikom gašenja rudnika nije sačuvano više rudarske opreme, primjerice, originalni Siemensovi strojevi. Zadivljuje stara, krasopisom ispisana dokumentacija, koju nam je pokazala pročelnica Lukšić.

Revizija rudarskoga projekta na francuskom i njemačkom jeziku iz ‘20-ih godina potvrđuje s kojom se preciznošću i posvećenošću struci tada radilo, ističe Lukšić. U Labinu silno nastoje da njihov podzemni grad zaživi. Bio bi to novi početak za Labin i Labinštinu, ali i hrvatsku turističku ponudu koja teži novim, privlačnim sadržajima i cjelogodišnjoj sezoni. I prema ocjeni ministrice kulture Andree Zlatar Violić, obnova podzemnoga grada idealan je i rijedak projekt, za koji se mogu dobiti sredstva EU fondova, a kao spoj kulture i turizma, može ići i na javno-privatno partnerstvo. Budući da nije riječ o projektu lokalnoga značenja, trebalo bi ga snažno i nacionalno podržati, baš kako su to učinili Poljaci. Porezi i prihodi s njihova područja, umjesto u državni proračun, namjenski su vraćeni i usmjereni u razvoj projekta podzemnoga grada.

Piše: Elena Čuljat/VLM