Nedavno je TZ Raba objavila priopćenje o neuspješnim turističkim brojkama. Frcaju postoci ko kokice, zbori se o padu noćenja, dolazaka.
Naravno, čim je Rapski list objavio ovo priopćenje počeli su se javljati ogorčeni čitatelji. Mnogi su argumentirano pisali o tome da zapravo Rab kao i ostatak Hrvatske bilježi nesumnjivi pad broja turista. Konobari u Loparu se žale da su lani u ovo vrijeme spadali s nogu od posla. Sad, trči, trči pa čovjek. Slična situacija je i na terasama u gradu Rabu. Nekad su u srpnju ulice bile neprohodne od gostiju. Nisi mogao proći a da ti netko ne zalijepi slaju u prolazu od silne gužve.
Prazni apartmani uz more. Kad je ''prva linija fronte'' dostupna onda je jasno kakva je uistinu turistička sezona. Dosad su moji susjedi mislili da je smanjeni broj gostiju u njihovim apartmanima rezultat velikog broja novosagrađenih apartmana. Očito nije jer kako objasniti pustinju u gradu. Mnogi su svojim turističkim agencijama ponudili velike popuste, last minute aranžmane – i ništa. Ne ide pa ne ide. Nedavno se na jednom profilu vodila živa rasprava o tome što se i za koliko nudi kao povoljna turistička ponuda. Prijateljica piše o tome da za 19 dana na Baliju, uz avion, prijevoz i hotel A kategorije s tri zvjezdice treba izdvojiti nekih 13.000 kuna.
Nasuprot tome, u jednom malom hrvatskom turističkom mjestu, hotel A kategorije, četiri zvjezdice, bez prijevoza – bum, sedam dana je 10.500 kuna. U jednom zadarskom hotelu, za četveročlanu obitelj cijenu im bubnuli od 22.000 kuna. Prijatelj je prosurfao internetom i na Kreti našao apartman s bazenom, uz more, sedam dana za 170 eura. I tko bi to onda trebao doći k nama? Političari su se zalagali za elitni turizam, rasle su cijene i mi smo malo-pomalo izgubili srednji sloj gostiju i radnički u predsezoni. Bratov kum iznajmljuje apartmane po nešto nižoj cijeni jer je imao takav aranžman s agencijom koja je dovodila socijalne slučajeve iz Njemačke. Znao je puniti apartmane već u svibnju. Sad tek od polovice lipnja poneki gost.
- Kolege nas upozoravaju kako je imidž Hrvatske poljuljan. To je rezultat niza čimbenika i naših gospodarskih prilika, recesije, političke uzburkanosti... Sve se to u konačnici reflektira. Problem je i u tome što smo olako smijenili diektoricu Hrvatske turističke zajednice, a da nismo postavili drugog čovjeka na to mjesto koji će u ovakvim situacijama podbačaja znati reagirati na vrijeme i odraditi jače dodatne marketinške akcije. Upravo kako bi se goste, posebno individualce, potaklo da dođu u Hrvatsku. Za razliku od nas, naši konkurenti na Mediteranu su vrlo aktivni, i kroz kampanje i kroz diskontne cijene, ukazao je u izjavi za Novi list Tami Sokolić, predsjednik Strukovne skupine agencija PGŽ-a.
Skupi smo, i to ne samo cijenom noćenja već nam je i izvanpansionska ponuda skupa. Gosti se žale na skupu hranu u restoranima, skupu robu na tržnicama, visoke cijene u trgovinama. Jednom su me mađarski turisti pitali jel' i mi domaći ovako skupo plaćamo špeceraj. Kad su shvatili kolike su nam plaće, a kolike cijene, bili su sretni da žive u Mađarskoj. Što to Hrvatska može još ponuditi turistima osim mora, plaža i krajobraza? Treba osmisliti sadržaje. Ne možeš na Jadranu nuditi ćevape i roštilj. Ljudi se trude, nude avanturističke izlete, paintball, sport, koncerte. Ništa. Imamo takav potencijal no devastiramo ga betonom, cijenama i inertnošću.
Dobili smo nagradu za najbolji promotivni spot u turizmu. Ana Rucner svira na violončelu dok se nižu prekrasni kadrovi hrvatskih ljepota. Opet ništa nije pomoglo. Ne, čini se da je lakše socijalističkom "domišljatošću" frizirati podatke o velikom dolasku turista. I onda će za sve biti krivo vrijeme. Zar da sva turistička ponuda ovisi o vremenu i Vakuli? Poznato je da Talijani čim vide prve kapi kiše dižu sidro i odlaze. Čime smo to ponudili goste da ih odvratimo od odlaska? Zašto nam se sve manje gostiju vraća? Ulažu se ogromni novci u promidžbu koja se servira u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Turističke zajednice gotovo da i ne ažuriraju informacije na svojim internetskim stranicama. Zašto Hrvatska mora uvijek biti pametnija od drugih?
Tjeramo svoj inat dok nas to neće koštati novaca i turista. Kinezi su uspjeli jer su kopirali. Kopirali su uspjeh da bi ostvarili dobit. Zar mi ne možemo učiniti isto? Kopirnuti uspješna turistička poslovanja od drugih i spojiti ih s najboljim morem na svijetu. Što smo toliko glupi da ne možemo biti najbolji? Ovako, sve nade polažemo u vrijeme, a ovoga ljeta i vrijeme je loše. Hrvatska može i mora učiniti više po pitanju turizma. Imamo ministra turizma koji se većinom bavi statistikom. Ako on ne može, onda ni ne zna. Gospodarski oporavak podredili smo uspjesima u turizmu. Frizirani podaci ne donose željene eure.
Ujesen, kad vidimo čija majka crnu vunu prede, bit će prekasno. Svi će u Vladi tvrditi da su dali sve od sebe. I jesu; sve su dali na odmor, razbibrigu i sunčanje. Dok je njima granulo sunce, nama se svima smrknulo. Pao nam je mrak na oči i nikako da nam opet svane, usprkos Lorencinovim spinovima. A Rusi? Njih smo se olako odrekli, a mogli su nas izvući iz gabule.

Piše: Krešimir Butković
Link na originalni članak