Dubrovnik
Baština i golf
14.7.2014. 6:13:29h
Golf na Srđu treba odobriti i UNESCO
Od trenutka kada traje pseudoinvesticijski tsunami i prikriveni nasrtaj na cjelovitu kulturnu baštinu Dubrovnika, portal Tjedno nastoji ukazivati široj i stručnoj javnosti na štetne posljedice takvog djelovanja.
JD Hancock / flickr.com

Od trenutka kada traje pseudoinvesticijski tsunami i prikriveni nasrtaj na cjelovitu kulturnu baštinu Dubrovnika, portal Tjedno nastoji ukazivati široj i stručnoj javnosti na štetne posljedice takvog djelovanja. Slijedom toga činimo to i ovom prilikom, naročito stoga što su zabilježeni medijski pokušaji zataškavanja opravdano oštrog tona UNESCO-a prema hrvatskoj delegaciji.

Posljednje zasjedanje Odbora za svjetsku baštinu UNESCO-a, koje je održano od 15. do 25. lipnja ove godine u Dohi, imalo je uz ostalo i temu o konzervaciji Starog Grada Dubrovnika upisanog na Popis svjetske baštine UNESCO-a. Osim vijesti da je održana, spomenuti događaj hrvatski mediji iz već rečenog razloga relativno marginalno su popratli, tako da je vijest u javnosti prošla relativno nezapaženo. Istovremeno Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na svojim internetskim stranicama izdalo je više nego konradiktorno i pomalo zbunjujuće priopćenje.

SAMOHVALA UZ ŠKRTU NAJAVU NADZORA

Hrvatsku četveročlanu delegaciju na UNESCO-ovom zasjedanju u Dohi predvodio je dr. Ivo Goldstein, veleposlanik Republike Hrvatske sa sjedištem u Parizu. Preostali dio delegacije sačinjavao je djelatnik Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dvije djelatnice Ministarstva kulture.

Službeni put spomenutog četverca u Dohu na trošak hrvatskih poreznih obveznika dobio je i priopćenje na internetskim stranicama Ministarstva kulture.

Međutim, iz objavljenog priopćenja koje je prilčno nejasno, da ne kažemo neuvjerljivo (http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=10917), može se iščitati sva konfuznost hrvatske kulturne politike pred licem međunarodne javnosti na štetu Starog Grada Dubrovnika. Naime, u jednom dijelu priopćenja moglo bi se neupućenom promatraču učiniti kako je sve u najboljem redu s očuvanjem kulturne baštine jednog od arhitekstonski najskladnijih gradova svijeta dok nekoliko rečenica dalje u istom tom priopćenju ministarstva HNS-ove ministrice Andreje Zlatar Violić, razvidno je da UNESCO ipak šalje svoje kulturološke forenzičare i povijesne eksperte u nadzor svega onoga što im je veleposlanik Goldstein u fabriciranom poluproizvodu od izvješća u Dohi pokušao plasirati.

AKADEMIJA GA NIJE HTJELA

Dr. Ivo Goldstein sin je povjesničara i publiciste Slavka Goldsteina. Prije nego što se fotografirao za diplomatsku putovnicu i do dolaska na istureni položaj veleposlanika Republike Hrvatske u Pariz, premda ne govori francuski, što su na prijedlog ministrice Vesne Pusić objeručki prihvatili hrvatski premijer i predsjednik, dr. Ivo Goldstein je radio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njegov znanstveni opus i prije nego što je postao poznat u diplomatskim krugovima sa slikom druga Tita na toplom, bijelom soklu otvorenog kamina pariške rezidencije, bilježile su kontoverze njegovih radova i publikacija, naročito u dijelu citiranih izvora. Kao takav, postao je predmet kritika stručne i akademske zajednice koja je ukazivala na moguće manipulacije budući je njegov znanstveni pristup nekoj temi, a time i znanstvenost nekoga teksta nije ovisio samo o točnosti činjenica nego i o njihovoj interpretaciji. Njegovi kritičari često su isticali da takva manipulacija činjenicama ne samo što nije znanost, nego je i vrlo opasan oblik antiznanosti. Dr. Ivo Goldstein javno je upozoravan i usput optuživan da u svojim radovima iznosi neutemeljene, čak i lažne tvrdnje. Akademski kritičari su takvu neznanstvenu metodu okarakterizirali kao sklonost manipulacijama i selektiranju činjenica po vlastitoj volji, dok je on, usput svjesno izostavljao one koje mu pobijaju tako donesene zaključke. Kao rezultat takvog znanstvenog pristupa dr. Ive Goldsteina, zasad će ostati upamćeni samo njegovi nerealizirani pokušaji da postane redovnim članom HAZU zajednice. Naime, akademska zajednica Republike Hrvatske u svim dosadašnjim kandidacijskim izborima odbila je većinom glasova primiti dr. Ivu Goldsteina u svoje krilo i u znanstvenu sekciju kao redovnog člana.

DIPLOMATSKI SKANDAL

Na tragu kritika u znanstvenoj zajednici, veleposlanik Goldstein se svojim istupom u Dohi našao u gotovo identičnoj situaciji kada je u pitanju diplomatski posao. Je  li samo neupućen u UNESCO-ve procedure, ili je, možda, zlorabio svoj položaj, hrvatski predstavnik pri UNESCO-u, dr. Ivo Goldstein, na zasjedanju u Dohi tražio je  provjeravanje vjerodostojnosti autora predstavki odaslanih iz Hrvatske na temelju kojih je UNESCO formirao svoje zaključke. Tim činom počinjen je sramotan pokušaj hrvatskog nekarijernog diplomata da se difamira nekoliko stručnih hrvatskih udruga - Udruženje hrvatskih arhitekata, Društvo arhitekata Dubrovnik, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, kao i druge građanske udruge. Dr. Ivo Goldstein očito ne shvaća ili ne može shvatiti da je u kamenu isklesani Dubrovnik – grad hrvatske i svjetske prošlosti, ali i njene budućnosti. O razini bahatluka i ignoriranja obaveza prema UNESCO-u od strane naše delegacije na čelu s veleposlanikom Goldsteinom svjedoči i činjenica da Republika Hrvatska nikad nije prijavila UNESCO-u namjeru izgradnje golfa na Srđu, a što je bila dužna napraviti prema Konvenciji o svjetskoj baštini. Kako neslužbeno saznajemo, o površnosti priprema za konferenciju u Dohi svjedoči i činjenica da čak niti osnovni sažeci službenih materijala nisu bili prevedeni na engleski i francuski jezik. Kako UNESCO od Hrvatske nije dobio sve tražene informacije, nedavno je javno priznao i povjesničar umjetnosti Dino Milinović, koji je bio u hrvatskoj četveročlanoj delegaciji u Dohi. Da su Mililinovićevi navodi vjerodostojni i da pravi razlog zašto se šalje misija za monitoring na Srđ, može se iščitati iz nastupa njemačke predstavnice koja je izjavila na sastanku u Dohi kako UNESCO nema jasne i potpune informacije o situaciji u Dubrovniku.

Nekakvih razmatranja navedenog diplomatsko-kulturnog skandala iz Dohe u smislu kakve bi to posljedice moglo imati po šefa hrvatske delegacije, još nije bilo. Kao što nije bilo ni, u nekim drugim slučajevima uobičajenih, medijskih nagađanja o mogućem postupanju Ministarstva vanjskih i europskih poslova gospođe Pusić. Navedeno pitanje posebno je postavljeno na okolnost da kojim slučajem veleposlanik dr. Ivo Goldstein ne gleda istom dioptrijom hrvatske interese već interese investitora kao i na mogući potencijalni sukob interesa? Međutim, teško se oteti dojmu s pitanjem radi li se ovdje o neznanju ili pak o namjernom izbjegavanju međunarodnih obveza i otvorenom pogodovanju investitorima.

OZBILJNE KRITIKE STRUKE

Na tribini koju je prije nekoliko dana povodom ovoga diplomatskog skandala organiziralo Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske pod nazivom "Dubrovnik nakon Dohe - UNESCO-vi zahtjevi za zaštitu dubrovačke povijesne gradske jezgre", postavljeno je otvoreno pitanje daljnjeg kredibiliteta Ministarstva kulture. Naime, javna diskusija je finalizirana s vrlo neugodnim pitanjem - je li Ministarstvo kulture još uvijek vjerodostojno nakon što je hrvatski veleposlanik u Francuskoj i zastupnik pri UNESCO-u, dr. Ivo Goldstein pozivao na provjeru vjerodostojnosti hrvatskih strukovnih udruga umjesto da govori o poduzetim koracima za zaštitu kulturne baštine?

Dakle, jedan od zaključaka tribine je svakako i trenutak kada je veleposlanik Goldstein dovodio u pitanje vjerodostojnost udruga u UNESCO-u, na način da je uvrijedio cijelokupnu struku povjesničara umjetnosti, konzervatora i arhitekata budući su se i sva strukovna udruženja očitovala negativno o utjecaju golfa na Srđu na svjetsku baštinu grada Dubrovnika.

Osim toga, posebno veleke kritike na spomenutoj strukovnoj tribini dr. Ivo Goldstein je dobio u pogledu nepoznavanja i ne praćenja recentne zakonske regulative u Francuskoj gdje obnaša svoju visoku diplomatsku funkciju, a gdje se trenutno priprema i zakon koji će ovu participativnu vrijednost koja uključuje javnost i ozakoniti.

Na sve navedeno treba svakako napomenuti i ogromnu najezdu turista s kruzera koji vrše svakodnevni desant na Dubrovnik i koji su postali ozbiljna prijetnja za svakodnevno obavljanje životnih potreba stanovnicima unutar zidina grada. U tom smjeru, Institut za turizam Republike Hrvatske potvrdio je kako je ta državna institucija izradila takvu studiju za Dubrovnik još prije sedam godina, dakle još daleke 2006. godine. Kako saznajemo, Ministarstvo kulture, ali ni veleposlanik Goldstein, nije ju dostavilo UNESCO-u, iako je UNESCO pred konferenciju u Dohi tražio informacije i o kruzerima. Međutim, kao i sve ozbiljne studije u Hrvatskoj, ona vjerojatno skuplja prašinu negdje u dubokim ladicama odgovornih pri dubrovačkoj gradskoj upravi HNS-ovog kneza Andre Vlahušića. Uostalom, tko Andri Vlahušiću javno spočitava njegove nepravomoćne presude ozbiljnog kaznenog sadržaja? To se nitko javno i ne usuđuje jer postoji politički nalog da se od njega stvara fama kao o nevjerojatno uspješnom gradskom menadžeru, iako on to u stvari nikako nije.

UNESCO KAO ZADNJA BARIJERA

U jednom od svojih osvrta na ovu temu portal Tjedno nije bez razloga konstatirao kako je Maja Brinar zabrinula UNESCO svojim investicijskim postupcima i građevinskim namjerama na Srđu. Iako ima upaljeno trepteće zeleno svjetlo hrvatskih vlasti i lokalne zajednice na čelu s nepravomoćno osuđenim gradonačelnikom Dubrovnika, trenutno je taj projekt na udaru brojnih eko-udruga, arhitekata, međunarodne i domaće znanstvene javnosti dok ga s druge strane Vlada  Republike Hrvatske putem Ministarstva gospodarstva, netransparentno uvrštava u jedan od sto najvažnijih investicijskih projekata u našoj zemlji.

Bilo kako bilo, stiče se dojam da familiji Brinar-Frenkel trenutno jedino UNESCO predstavlja zadnju i pravno vrlo neizvjesnu barijeru u njihovim betonskim planovima koja se može ispriječiti pred megalomanski projekt na Srđu. Izraelski investitor i počasni konzul Pusićkinog ministarstva sa sjedištem u Jeruzalemu na adresi 216 Yaffo Street, gospodin Aaron G. Frenkel ima pred sobom za ispuniti nekoliko ozbiljnih zaključaka UNESCO-a koje je veleposlanik Goldstein u Dohi primio na znanje, i to kako slijedi :

- Izraditi stručnu studiju utjecaja izgradnje golf resorta na Srđu na povijesnu baštinu,

- Izraditi plan upravljanja povijesnom jezgrom,

- Izraditi strategiju kruzerskog turizma, kao i njegovu zakonsku regulativu,

- Predati izvješće o stanju očuvanosti lokaliteta do veljače 2015.,

- Predati izvješće o implementaciji svih gore navedenih studija do veljače 2016.
Međutim, kad je veleposlanik Goldstein u pitanju, stara  pučka poslovica kaže: “Umiljato janje dvije majke siše.”

Dakle, kad je međunarodna i domaća glorija u pitanju, uključujući dakako i HAZU, tu je Ministarstvo kulture, a kad su na dnevnom redu putni nalozi i dnevnice tu je omiljeno Ministarstvo vanjskih i europskih poslova s već nadaleko poznatom deviznom blagajnom i zlatnom škrabicom još iz doba Lenke Živković i Mate Granića. 

COPYRIGHT!
Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te sa bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora koji je naveden uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali sa izvorom Croatialink.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se sa uvjetima korištenja portala.
PRAVNA NAPOMENA!
Portal CroatiaLink.com napravljen je u dobroj vjeri i koristite ga na vlastitu odgovornost.
©CroDodo, 2004 ~ 2024, All rights reserved