Vrući ljetni dani i hladno pivo, prema mišljenju većine muškaraca i dobrog dijela ženske populacije, nekako se sljubljuju, a kada je još riječ o domaćem pivu, bez aditiva i konzervansa, rađenom modernom opremom za kuhanje i cijeđenje slada, onda je preporučljivo poput lijeka (u manjim količinama!).
Proteklo desetljeće upravo takvo, svijetlo i tamno pivo na svom TSG –u u Sičicama (između Nove Gradiške i Davora), proizvode Mario i Marijana Bošnjak te Marijev brat Dario, i jedini su koji u Hrvatskoj imaju i kušaonicu domaćeg piva. U početku hobistička proizvodnja piva u “veš loncu”, pretočena je u ozbiljnu priču kada se krenulo u kupnju opreme, a posao je prerastao u dopunsku djelatnost jer se još uvijek samo od toga ne može živjeti. Registrirani su kao turističko seljačko domaćinstvo, a proizvedenih nekoliko stotina litara mjesečno prodaju kao turistički proizvod na vlastitom imanju. Pokretači proizvodnje najdražeg ljetnog pića odrastali su nedaleko od tvornice slada u Novoj Gradiški, a i u obitelji se proizvodi pivarski ječam, dok im je tehnologija proizvodnje piva bila poznata od najranije mladosti. Njihovo seosko domaćinstvo kao jedno od rijetkih zaokruženo je strukovno i opremom. Marijana je diplomirani ekonomist, smjer turizam, završila je i tečaj za voditelja agroturističkog domaćinstva i osnivač je županijskog klastera „Zemlja plemenita“. Uz proizvodnju piva u vlastitom prostoru, kušaonica je završena 2009. godine tako da su, uz ponudu domaćih gastrospecijaliteta zaokružili cjelinu turističkog seljačkog domaćinstva radionicom za prezentaciju proizvodnje piva.
- Koristili smo poticaje, približno 50 posto je sufinancirano od resornih ministarstava - poljoprivrede i turizma. Na žalost, kontinenatlnog turizma je sve manje, seoski turizam je vezan uz domaćeg gosta, a kriza i recesija su učinile svoje. Ulaskom u EU sve je manje gostiju i ne znam kada će situacija krenuti na bolje - žali se Mario, unatoč svim pohvalama i nagradama upravo Bošnjak pivu (rađenom prema Schwarzenbeker recepturi) zbog kojega su Sičice upisane na pivsku kartu Hrvatske.
Bošnjaci se s razlogom ponose svojim svijetlim i pogotovo tamnim pivom te u novije vrijeme sve popularnijim radlerom rađenim u kombinaciji s domaćim sokom od bazge, koji su Davorci prekrstili u „Bazger“.
- Za pivo su - kaže Mario - potrebni samo slad, hmelj, kvas i voda.
- Iako mnogi misle da se pivo proizvodi od hmelja, hmelj je samo začin poput ljute paprike u kulenu, mada bez njega nema piva. Ali, najvažnija je kvalitetna voda. Za svijetlo pivo treba biti što mekša, no naše su vode dosta tvrde pa je bolja kombinacija slada i vode za crno pivo - kaže majstor, čiji proizvod u Brodsko-posavskoj županiji već desetljeće prepoznaju pravi pivoljupci, no još dugo ga vjerojatno neće biti u trgovinama jer zbog reklame velikih pivovara nemaju, smatra Mario, nikakvu šansu. Mnoge zanimljive ideje Bošnjakovih poput tečajeva kuhanja piva, demonstracije pečenja rakije na bazi piva, pripremanja likera od piva..., zbog teške situacije i smanjene kupovne moći sve rjeđih grupa kontinentalnog turizma za sada su zaustavljene.

Piše: Marija RADOŠEVIĆ