Čovjek koji je doveo Borgie u Hrvatsku
9.2.2015. 5:19:24h
Ovo je raj za filmaše, ali počinili smo teške pogreške i sada to plaćamo
Kad je prošlog tjedna u Zadru održano službeno predstavljanje prvog Filmskog ureda u Hrvatskoj, unatoč velikoj koncentraciji novinara u dvorani Zadarske županije, jedino pitanje upućeno Vedrani Kevrić
Billie Ward / flickr.com

Kad je prošlog tjedna u Zadru održano službeno predstavljanje prvog Filmskog ureda u Hrvatskoj, unatoč velikoj koncentraciji novinara u dvorani Zadarske županije, jedino pitanje upućeno Vedrani Kevrić, ravnateljici INOVAcije, novoosnovane županijske ustanove pri kojoj će ured djelovati, o tome kakvu će konkretnu pomoći filmaši imati od Zadar Film Commission, postavio je Žarko Ivković. Formalan odgovor da će ured pružati sustavnu pomoć filmskoj produkciji nije ga pretjerano zadovoljio, no na tome je ostalo jer drugih pitanja jednostavno nije bilo.

Žarka Ivkovića, profesora hrvatskog jezika i književnosti, Zadrani se sjećaju iz sredine 80-ih kao jednog od pokretača i voditelja studentskog kazališta TOKAR te s početka 2000-ih kao ravnatelja zadarskog kazališta. Nakon što se nije izborio za novi mandat, iako je prvi u hrvatskoj uspio implementirati sustav kazališne produkcije koji su kasnije preuzeli mnoge naše kazališne kuće i festivali, Ivković je doslovno nestao iz Zadra. Moglo ga se vidjeti tek povremeno u prolazu i malo tko je znao čime se taj čovjek bavi.

Odgovor na to pitanje danas nije teško pronaći. Dovoljno je ukucati njegovo ime u tražilicu IMDb-a, najveće svjetske internetske baze podataka o filmu, i dobit ćete impresivni profesionalni životopis Žarka Ivkovića, Location managera - filmskog lokacijskog menadžera - koji je od 2000. do danas radio na nekoliko desetaka međunarodnih produkcija filmova, televizijskih serija i komercijalnih filmova.

Nakon prve suradnje na igranom filmu “Konjanik” Branka Ivande 2000. koji se dijelom snimao u Zadru, Ivković je kao free lancer zakoračio u nepredvidljivi svijet filmskog biznisa. U njegovu portfoliju danas se tako nalaze igrani filmovi kao što su “Kiss od Life” s Peterom Mullanom, “The Omen” Johna Moora, “Max Scheling”, “The Hunting Party” s Richardom Gereom, serije “Missing” s Asley Judd, “Borgie” u produkciji čuvenog Lucasova producenta Ricka McCalluma, domaći filmovi kao što je “Što je muškarac bez brkova”, pilot-serija poput “Larina izbora”, dokumentarci, sve do reklamnih spotova za Bentley, Mercedes, Porsche, BMW, Toyotu, Peugot, Škodu, Bridgestone, Lactalis, Ikeu, Royal Caffe (s Robinom Williamsom), Korean Air...

Ono što još više fascinira u njegovoj filmografiji jest činjenica da je devet filmskih i 28 reklamnih produkcija kao lokacijski menadžer u potpunosti ili većim dijelom snimao na području Zadarske županije! Zahvaljujući njemu, primjerice, Sv. Donat “glumi” samostan za franjevce u reklami za Lactalisov “Monaški sir”, a novi modeli Bentleya, BMW-a, Porshea i Mercedesa praše po kamenjaru Paga, Jasenica i borove šume u Baričevićima. Jednostavnije rečeno, i prije službenog otvaranja Filmskog ureda Zadar je - a da to nije ni znao - imao filmski ured u osobi Žarka Ivkovića.

Rekli ste mi kako vas je informacija o otvaranju Filmskog ureda u Zadru iznenadila, no je li točna informacija da vas tamo nisu prepoznali kad ste se došli predstaviti?
- Veseli me i raduje osnivanje filmskog ureda u Zadru. Otišao sam u Ured i dao podršku te ponudio pomoć i suradnju. Općenito, filmski uredi su agencije koje se financiraju od lokalnih institucija. Dobar primjer je Film Commission regije Friuli Venecija Gullia koji radi na komercijalnoj osnovi. Njihov glavni cilj je privući filmske produkcije u regiju pružanjem potpore i pomoći radi promicanja i marketinga svoje regije, što rezultira povećanjem zaposlenosti lokalnih filmskih radnika, iznajmljivanjem filmske opreme, porastom noćenja u hotelima... Znači primarne aktivnosti Film Commissiona su: marketing i promocija, predstavljanje mogućih lokacija snimanja i stvaranje veza između filmaša i lokalnih institucija.

Pojasnite, što znači potpora, a što pomoć?
- Potpora znači pravo na dodjelu nepovratnih sredstava koje se daju filmskim kompanijama ovisno o broju snimajućih dana i razdoblju provedenom u toj regiji. Pomoć se sastoji u tome da vam se pruže informacije o svim filmskim i drugim resursima s kojima se raspolaže. I tada će se filmske kompanije odlučiti jeste li vi regija koja može u svim segmentima zadovoljiti njihove potrebe. Regiji je u interesu uložiti u filmaše koji imaju projekt da bi se taj novac višestruko vratio.

Dakle, istina je da nisu znali tko ste?
- (Smijeh). Ne mora netko znati tko sam ja i čime se bavim. Filmski ured u Zadru vidim kao moderan komercijalni ured sa svim standardima i uslugama koje nude razvijene europske regije. Ured bi trebao imati tri važna temelja svog postojanja. Prvo, ured trebaju financirati lokalne institucije koje imaju interesa od njegova postojanja te svoj rad temeljiti na komercijaloj osnovi. Drugo, u Uredu trebaju raditi filmski profesionalci koji znaju što su temeljni problemi filmskih ekipa, ljudi s iskustvom i znanjem iz filmske produkcije te, kao treće, odrediti pravila i uvjete financijske potpore i pomoći, te usluga koje će ured pružati korisnicima.

 

Koristi li Hrvatska dovoljno svoj potencijal kao zemlja ‘prirodnih filmskih lokacija’?
- Hrvatska je zanimljiva regija i poželjna filmska destinacija, ali to nije dovoljno da se može konkurentno nositi sa standardima koje nude druge europske regije. Atraktivne lokacije nisu, nažalost, uvijek presudne u izboru mjesta snimanja. Svi žele proći jeftinije i konkurencija je velika. Ono što filmske kompanije očekuju su olakšice u smislu povrata poreza na koprodukciju i povlastica na državnoj i regionalnoj razini. Na državnoj razini HAVC je već učinio korak od sedam milja izborivši se za povrat PDV-a.

To je veliki korak za Hrvatsku i ništa više nije isto. I vidite kako je odmah krenulo, dogodile su neke bitne produkcije poput “Missinga”, “Borgia”, “Igara prijestolja”, “Diana” i drugih projekata, tako da se državni poticaji povećavaju iz godine u godinu. A time se polako mijenja svijest kod lokalnih zajednica o važnosti drugačijeg i sustavnog pristupa audiovizualnoj proizvodnji. Ali potpore na regionalnoj razini još nema. I ja razumijem zašto je nema. Naši gradovi i županije nemaju tih sredstava niti su o njima razmišljali poglavito u ovako lošoj gospodarskoj situaciji. Oni trebaju promijeniti način razmišljanja o tome i moramo im pomoći da shvate kako je potpora mamac koji najviše interesira filmske produkcije. Ne bi razvijene regije to radile da im se ne isplati. Formula je jednostavna: daš da bi dobio.

Dojam je da Hrvatska ipak ne koristi koliko može svoje lokacijske prednosti u filmskoj industriji, pogotovo za visoku filmsku produkciju, poput “Igre prijestolja” HBO-a. Što je tome razlog?
- Mislim da se mi kao država nismo odredili prema tome što to za nas znači, a niti smo donijeli bilo kakvu strategiju u vezi s time. Sve se još događa stihijski. Mi moramo stvoriti i ponuditi iste standarde koje nudi razvijeni svijet, od smještaja do kvalificiranih filmskih djelatnika čiji broj nažalost sve više opada.

Na što konkretno ciljate?
- Hrvatska je sigurna zemlja i oni koji se ozbiljno bave produkcijom filma znaju o nama gotovo sve i to puno bolje nego što mi mislimo. Hrvatska je oduvijek bila poželjna filmska destinacija. U prilog tome govore veliki međunarodni projekti koji su snimani na ovim prostorima kroz posljednjih 50 godina. Nažalost, u tranziciji zemlje napravili smo puno pogrešaka koje danas skupo plaćamo: loša privatizacija i totalna devastacija Jadran filma kao velikog nacionalnog studija, te gubitak profesionalnog kadra koji se ovim poslom bavio.

To su iskoristili naši susjedi Slovenija, Srbija, Mađarska i druge zemlje u regije i krenuli s obnovom starih i gradnjom novih studija. I rade sjajno. Bio sam u nekima od tih velikih studija u Mađarskoj, Sloveniji i čuvenom Barandov studiju u Pragu, novom studiju u Beogradu. Rumunji i Bugari obnovili su svoje studije i uz pomoć stranog kapitala rade velike produkcije. Velike produkcije zapošljavaju domaće filmske radnike. Bez njih niste konkurentni. Nekad se na našim prostorima moglo servisirati nekoliko velikih produkcija istovremeno.

Danas je situacija poražavajuća i događa se da u velikim produkcijama koje se snimaju kod nas radi i do 95 posto stranaca, a samo 5 posto hrvatskih filmaša. Razlozi su jednostavni: s jedne strane država im bitno ne uvjetuje zapošljavanje naših ljudi i to oni koriste, a s druge strane nam nedostaje kvalitetnog kadra. To su temeljeni problemi i moramo nešto poduzeti.

Smatrate da bi omjer hrvatske ekipe u produkciji HBO-a trebao biti veći?
- Teško je postavljati uvjete jednoj velikoj kompanije kao što je HBO kada nemate podršku i infrastrukturu na svim razinama iza sebe. To je uvjet koje je država morala postaviti HBO-u. To je napravio New Zeland produkciji “Gospodara prstenova”: dobit ćete olakšice, ali zaposlite naše ljude.

Kakvu korist ima lokalna zajednica od koprodukcija?
- Koristi su višestruke i na svim razinama. Opet ću uzeti New Zeland kao primjer: od snimanja tog projekta zaposleno je 1500 filmskih radnika i 20.000 ljudi u drugim sektorima. Snimanje filmova postala je važna gospodarska grana u koju je država uložila novac i on se vratio nazad kroz zapošljavanje i kroz turizam. Oni su prepoznali što znači dolazak jedne filmske ekipe 800 -1200 ljudi. Dubrovnik je, recimo, to prepoznao. Tamo su odrađene “Igre prijestolja”, tamo sam s Pakt mediom snimao dvije velike serije, “Borgia” i “Missing”, gdje smo od Grada Dubrovnika doslovno dobili otvorene ruke. Dubrovnik se pokazao kao sjajan domaćin i partner te profitirao. Volio bih da i drugi gradovi i regije prepoznaju koliko je bitno uložiti u sustav potpore i pomoći filmskim ekipama.

Možete li pojasniti tu ‘računicu’ kod snimanja filmova?
- Moramo pojasniti neke stvari: jedan komercijalni film se kompletno realizira na terenu u roku tri-četiri tjedna, od pripreme do snimanja. Dakle, za dva do pet dana snimanja, treba minimum tri tjedna priprema. Kod filma je drugačije, on je kompleksniji, zahtijeva više pripreme, što znači i dulji boravak i pripreme ekipe na terenu. Snimanje filma u prosjeku traje 30 do 40 dana, a pripreme za snimanje u prosjeku dva do tri mjeseca. Filmaši koriste sve potencijale i resurse regije, od hotela, smještaja, usluga raznih tvrtki i obrtnika, struka i vještina, pa do usluga državnih i regionalanih ustanova i pojedinca. Novac ostaje u regiji.

Utječu li brojni domaći filmski festivali na povećanje interesa za snimanje filmova u Hrvatskoj? Naime, još se nitko nije sjetio napraviti festival filmova snimljenih u Hrvatskoj!
- To je interesantna ideja, i bio bi pravi izaziv napraviti festival sa svim filmovima koji su nekada i sada snimljeni na ovim prostorima. Tome bi se Lustig veselio.

 

Može li, recimo, Zadar film festival povećati interes za snimanje filmova na zadarskom području?
- Koliko sam upućen u pet godina postojanja preko firme Avvantura Sergeja Stanojkovskog u Zadru je snimljen samo jedan projekt. Po tome ispada da regionalni filmaši nisu napravili ništa. Stvarnost je malo drugačija! U posljednjih 10 godina kao location manager, u suradnji s mojim kolegama, samo na području Zadra i Zadarske županije snimili smo 30-40 projekata za strane klijente od koji je imala korist cijela Zadarska županija. Zašto je imala koristi, zato što su u projekte bili uključeni svi resursi regije a to su: hoteli, državne i gradske institucije i tvtke, lokalne tvrtke i pojedinci, policija, vojska, zdravstvo, nezaposlene osobe, statisti i drugi.

U našem se poslu sve plaća, ne volontira se! Po onome što se plasira u medije ispada da je bolje podržavati one koje govore da će nešto napraviti, nego podržavati one koji to konkretno rade. Danas svi pametujemo, koriste se termini poticati, promaknuti, kompetencije, izvrsnosti, cijela paleta terminologije i riječi iza kojih se često krije zamagljivanje neupućene javnosti i stvarnog stanja stvari.

Može li Hrvatska biti Novi Zelend, može li joj se dogoditi neki novi ‘Hobit’ ili ‘Gospodar prstenova’?
- Sve je moguće, možda ipak dogodi se čudo, rekao bi Gibboni, ali bojim se da još ne.

Zašto? Zato što nemamo Petera Jacksona ili...
- Nije to samo pitanje dobrog redatelja. Filmaši se sele iz jednog kraja svijeta u drugi tražeći zemlju partnera. New Zeland je promijenio neke od svojih zakona kako bi se približio zahtjevima filmaša.

Kako je završio razgovor u zadarskom uredu? Jesu li vam ponudili posao?
- Nismo razgovarali o poslu, a koliko ćemo surađivati, to će vrijeme pokazati. Sada znaju za mene.

Piše: Ivica Nevešćanin
Link na originalni članak

COPYRIGHT!
Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te sa bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora koji je naveden uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali sa izvorom Croatialink.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se sa uvjetima korištenja portala.
PRAVNA NAPOMENA!
Portal CroatiaLink.com napravljen je u dobroj vjeri i koristite ga na vlastitu odgovornost.
©CroDodo, 2004 ~ 2024, All rights reserved