PDV turizam
5.2.2014. 11:24:47h
Blagajnik od kojeg i prosjaci bježe
Nema više ni čekova na odgodu, ni revolving kartica, ni plaćanja na rate, ni dobre vlasnice dućana koja će u tekicu zapisati šta smo kupili i naplatiti nam kad stigne plaća.
wwwvladahr / flickr.com

Ne znam kako je u ostatku Balkana, ali Hrvatska je ovih dana potpuno zaokupljena računanjem. Na sve strane se zbraja i oduzima, prevrću se džepovi i pretražuju najdublji dijelovi ormara, ali kako god okreneš - ne poklapa se. Fali love.

A nema više ni čekova na odgodu, ni revolving kartica, ni plaćanja na rate, ni dobre vlasnice dućana koja će u tekicu zapisati što smo kupili i naplatiti nam kad stigne plaća. Nema, nismo podmirili račune ni od prošlih nekoliko mjeseci. Jednostavnije rečeno, Hrvatska je definitivno i kolektivno u banani.

U sutonu svoje premijerske karijere baš to voće poslužilo je Ivi Sanaderu kao plastičan opis stanja u kojem se država nalazi, ali malo tko je tada mario za njegove profesionalne brige. Uostalom, njegov ministar financija s dobroćudnim osmjehom i pojavom nalik kakvom junaku iz Disneyjevih crtića samouvjereno se hvalio da svjetsku recesiju nismo ni osjetili, pa je i dalje peglao državne kartice i čekove bez pokrića. Dok ide, ide.

Kriza zakasnila

Nesretnik valjda nije bio svjestan činjenice da na ove prostore sve stiže s vremenskim odmakom, pa je tako i kriza zakasnila. A onda nas je odalamila tako da nam se još vrti u glavi.

Kad para nestane, obično nastane panika. Pa se uzmu papir i olovka i na jednu stranu stave prihodi, a na drugu rashodi. I napravi plan vađenja iz gliba. Samo što u slučaju najnovije članice Europske unije to izgleda kao viša matematika: na jednoj strani je gotovo 46 milijardi eura ukupnog vanjskog duga, od čega malo više od pola otpada na samu državu, kao i milijun penzionera i barem još toliko gladnih usta koja su navikla da hrane uvijek ima na stolu. Na drugoj strani je, eto, nešto malo turizma... i gotovo ništa više.

Gorke šale kazuju da u ovoj zemlji ne radi ništa više osim satova - a i oni su na rubu da zakažu. Dobro, tu je još i monstruozno velika javna uprava kao jedini segment društva u kojega se nijedna politika ne usudi ozbiljno taknuti.

Kad se u kakvo zabito selo spusti nervozni medvjed u potrazi za hranom, seljake obično tješe da su mogli proći i gore. Jer, mogao im je na vrata pokucati i Slavko Linić.

Nema teoretske šanse da bi normalan čovjek takve financije stavio u red, a dočekali smo i da Vlada otvoreno prizna nemoć. Ne samo da ne možemo vraćati dug, nego više nemamo ni za kamate platiti.

Ekonomski teoretičari često će se složiti s tvrdnjom da je novac sam po sebi virtualna kategorija i da je tek izmišljeno sredstvo porobljavanja malih ljudi i bijednih država, ali Hrvatska nema tu sreću da ga može štampati ili da putem svojih domaćih bankara može utjecati na globalna tržišta.

Pa je, eto, kokoš prisiljena platiti što je pozobala. I tu na scenu stupa državni blagajnik Slavko Linić.

Nema dana da ulica ne proizvede kakav novi vic o njemu, strahu i trepetu poreznih obveznika od Međimurja do Dubrovnika i od Istre do Vukovara. Kad se u kakvo zabito selo spusti nervozni medvjed u potrazi za hranom, seljake obično tješe da su mogli proći i gore. Jer, mogao im je na vrata pokucati i Slavko Linić.

Ili ona druga: Znate što Chuck Norris radi u Zagrebu? - Traži Linića da mu plati porez.

Bježe i prosjaci

Hrvatski ministar financija u posljednje dvije godine pretvorio se u fenomen vrijedan divljenja - što jače stegne obruč i što bolnije krene cijediti poreze, popularnost mu još više naraste. Iako i prosjaci na ulici bježe od njega. Nedavno je na ljestvicama popularnosti pretekao šefa Zorana Milanovića, makar u depresivnoj zemlji to i nije previše zahtjevan pothvat, pa su mudre analitičarske glave sjele za prelo i jednoglasno zaključile da je razlog tome činjenica da "Linić jedini u ovoj državi nešto radi". Ili barem tako izgleda u javnosti.

To je manje-više točno: naš državni blagajnik uspio je zavesti strahovladu koja se od glavnog poreznika i očekuje. Nije uzalud ona da se umrijeti ne mora - ali platiti poreze mora, kao ni objašnjenje da Amerikanci ili Šveđani nisu ništa civiliziraniji od nas po defaultu, nego se ljudi jednostavno boje drakonskih kazni.

Danas će svaka bakica na tržnici ili radnica u pekari trčati za vama kako bi vam tutnula račun za dva kila jabuka, a svaki konobar će vam uz kavu priložiti papirić i gorko primijetiti da "pola pije, a pola Liniću daje". Makar baš i nije tako, jer se protiv famozne fiskalizacije apsolutno nitko više ne buni. Pa ni poslovično svadljivi odvjetnici.

Majka potpisnika ovih redaka cijeli se život bavi knjigovodstvom i žena po logici stvari teži redu i poštenom poslovanju. I iako od napora pada s nogu, intimno će priznati da ipak cijeni ono što je ministar postigao: barem je postavljen sustav u kojemu izgleda da država zna što radi, nema više vrdanja i izmotavanja kada je riječ o porezu, a i na najmanju grešku aktivira se bezbroj crvenih lampica da katkad pomisli kako će joj istog trena kroz prozor ureda uletjeti nekoliko desetaka specijalaca.

Ali, dobra priča, jasno, mora imati i kakav dramatičan bizaran gorki twist - pa je ovih dana tako otkriveno da je u temeljito preoranom groblju dokumenata zvanom Porezna uprava, gdje su se godinama skupljali dugovi politički podobnih poduzetnika i onih na koje su traljave vlasti jednostavno zaboravile, jedan papir ipak ostao zakopan. I to bitan papir, onaj po kojemu je Linićevom vlastitom pomoćniku još prije četiri godine trebalo provjeriti imovinu.

Sumnja se da je čovjek  u međuvremenu sebi u tajnosti sredio povoljan državni kredit i da je godinama dobro surađivao i s bankarsko-poduzetničko-političkim lobijem koji je praktički kontrolirao (i kontrolira) cijeli grad Zadar, pa će ovih dana ipak odletjeti s položaja. A to bi mogao biti tek uvod u demontažu samog ministra financija, svojevrsnog premijera u sjeni: u javnosti je, naime, tek osviješteno da je ideja "predstečajnih nagodbi" - alata kojim se tvrtkama brišu dugovi, najčešće akrobacijama kojima pošteni vjerovnici ostaju kratkih rukava - u stvarnosti solidno pripremljen sustav za nekontrolirano pogodovanje. Pa i pljačku, ako se nekom ćefne.

Ražanj se dakle sprema za glavnog državnog blagajnika. I ako stvari krenu tokom koji se može predvidjeti, preostaje mu još samo jedan posljednji potez. Uvođenje poreza na Crkvu i Zdravka Mamića. Ako stigne.

Liniću i njegovoj Vladi opravdanje definitivno nije da su zatekli spaljenu zemlju, jer se to očekuje nakon svakog rata i svakog mandata HDZ-a. Ne, koliko god radnih mjesta su spasili - a jesu popriličan broj - toliko su s druge strane darovali odabrane kapitaliste iznosima koji bi bili dovoljni da sve tržnice, pekare i kafići u Hrvatskoj ne izdaju ni jedan jedini fiskalizirani račun. Odnosno, ne plate ni kunu poreza.

Ražanj se dakle sprema za glavnog državnog blagajnika. I ako stvari krenu tokom koji se može predvidjeti, preostaje mu još samo jedan posljednji potez. Uvođenje poreza na Crkvu i Zdravka Mamića. Ako stigne.

Toleriranje bizarne okupacije

Institucija i "institucija", koje nemaju gotovo ništa zajedničko, osim što nekontrolirano vrte stotine milijuna eura, tako bi konačno mogle stati u red i barem malo popuniti Linićevu kasicu u kojoj opasno zvecka onih nekoliko posljednjih novčića. Barem oni imaju para: Mamić, koji gazduje hrvatskim nogometom i ubire proviziju od svakog svog igrača, te Katolička crkva, čiji šefovi i dalje paradiraju u izlivenim zlatnim plaštovima i stoluju u luksuznim milijunskim dvorima, a usput još i posišu dobar komad državnog proračuna.

Naravno, ne treba imati prevelikih iluzija i misliti da će Dinamovom gazdi aparat baš jako stati na žulj, jer svi dokazi pokazuju da država ležerno tolerira njegovu bizarnu okupaciju cijelog jednog sporta, niti će se u crkvama uvesti fiskalne blagajne za blagoslove, krštenja, vjenčanje i sprovode. A pogotovo ne za "lemozinu", običaj kojim najbogatija institucija u državi doslovce prosi novac od osiromašene pastve. Ali da će Linić i ovdje malo zagrabiti - u to nema sumnje.

Čovjeku nekad dođe drago da se kriza razmahala, pa su na vidjelo izašle gotovo sve nelogičnosti i nepravde, kao i da su na scenu stupili jahači državnog reda ili terora, kako vam volja. Ako potraje još koju godinu, možda na udar dođu i hrvatske banke, u svjetskim okvirima endemske pojave, jer su zbog guljenja građana plivale u novcu dok se u cijeloj Europi kompletan bankarski sektor urušavao.

Ali, da, država Hrvatska i banke, to vam je jedna sasvim druga priča...

Piše: Damir Petranović

COPYRIGHT!
Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te sa bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora koji je naveden uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali sa izvorom Croatialink.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se sa uvjetima korištenja portala.
PRAVNA NAPOMENA!
Portal CroatiaLink.com napravljen je u dobroj vjeri i koristite ga na vlastitu odgovornost.
©CroDodo, 2004 ~ 2024, All rights reserved