Svi oni koji žive u Hrvatskoj znaju da su veliki medijski natpisi o uspjesima našega turizma samo obična laž. Mi ni po čemu nismo turistička zemlja, osim možda po suncu i moru. Bolje rečeno, mi jednostavna nismo zemlja za turizam. Mi smo mala zemlja za veliki apsurd!
Tko napiše da je turistička sezona u Hrvatskoj uspjeh mora se ispričati svim Hrvatima za širenje laži kad je već opće poznat podatak da pojedini glavni gradovi zarade više nego cijela naša turistička sezona. To je samo jedan u nizu razloga zašto Hrvati novine s naslovima na temu turizma čitaju u zahodu. To je jedini način da podnesu toliko laži koje počinju sa svakim ljetom. Ovdje ćemo vam nabrojati samo neke od činjenica koje su dokaz da ni jedna turistička sezona u Hrvatskoj nije bila uspješna i da Lijepu našu nitko nema pravo zvati "turističkom zemljom"!

Aspurd turizma

Krenimo od gore spomenutih glavnih gradova. Prag, Budimpešta i Beč imaju veći prihod od turizma nego cijela Hrvatska. U prosjeku, svaki od tih gradova za vrijeme sezone zaradi oko sedam i devet milijardi eura. Da Hrvatska zaradi toliko, ministar turizma Darko Lorencin bi se hvalio kako je sezona bila veliki uspjeh. Ipak, ono što najviše bode u oči je da Hrvatska tijekom sezona ima više turista nego ijedan od tih gradova. Prema zadnjim podacima, Prag je prošle godine imao oko 7.1 milijun turističkih posjeta, a Budimpešta gotovo dva milijuna više od toga. Isto tako, Austrija od prošlih godina uredno zarađuje duplo nego mi, samo zato jer njihova turistička ponuda traje cijelu godinu (bez sunca i mora), a sam Beč kao cijela Hrvatska. Nas je prošle godine posjetilo 12.4 milijuna turista i zaradila oko 7.2 milijarde eura. Kako je onda moguće da na dobru godinu, Hrvati zarade koliko i jedna malo zapadnija metropola? To vjerojatno možemo pripisati tomu da strancu nije žao potrošiti koji euro više u Beču, Pragu ili Budimpešti jer zna da je tamo ponuda stvarno raznovrsna, a mi osim sunca i mora nemamo ništa.

Apsurd naših autocesta

Ne samo da ne znamo ponuditi ljudima sadržaj tijekom cijele godine, nego ne znamo ni naplatiti njihov dolazak. Ne vjerujete mi? Evo vam još jedan apsurd koji to potvrđuje. Slovenski ekvivalet HAC-a poznatiji kao DARS je prije dvije godine na cestarini zaradio oko 2.24 milijarde kuna, što je oko pola milijarde kuna manje nego naš HAC i AZR zajedno. To je depresivno je DARS pod svojom kontrolom (naplaćuje cestarinu) ima 582 kilometra ceste. Kod nas država (HAC i AZR) naplaćuje cestarinu na čak 1054 kilometra ceste, što je gotovo dvostruko od onog područja koje naplaćuju Slovenci. Čemu to pripisujemo? Jednostavno. Prema našim podacima, slovenski DARS je u 2012. godini imao 1226 zaposlenih dok naše dvije tvrtke imale čak 3514 uhljeba.

Da bi razumjeli koliko zapravo kasnimo za zapadnim svijetom, uzet ćemo jedan međunarodni primjer. Empire State Building, najpoznatiji neboder u New Yorku godišnje zaradi oko 85 milijuna dolara samo na ulazinicama, koje se kreću od 40 do 100 dolara po glavi. To je po današnjoj tečajnoj listi oko pola milijarde kuna godišnje. Drugim riječima, naša cestarina vrijedi malo više od tri takva nebodera, a Slovenija koja je uvjerljivo manja od Hrvatske kao da ih ima četiri i pol. Jedina razlika je što za Empire State Building znaju građani svijeta, a rijetko koji turist koji nije iz Europe je čuo za Hrvatsku!

Apsurd Europske unije

Dok se po standardu cijene penjemo do europskog prosjeka, po mogućnosti koje nam pruža naš teško zarađeni novac, daleko smo ispod svih kriterija. Da to pojasnimo u najjednostavnijim brojkama. Prosječna Hrvatska satnica je oko 67 kuna (ne računajući onaj dio koji nam uzme porez). Tako bar kažu podaci Eurostata. Zato je u ostatku Europe prosječna satnica nešto veća od 180 kuna. Takvu satnicu u Hrvatskoj ima samo najbolje plaćeni direktor. Drugim riječima, cijene hrane u Hrvatskoj su za desetinu manje u odnosu na prosjek EU, ali je zato nam je plaća nekih dva i pol puta manja od njihove. Što se tiče cijene komunalija, neke mudre glave u Europskom parlamentu su se sjetile da bi mogli ujednačiti cijene plina, a kako je krenulo i cijene struje nisu daleko od toga. Za prosječnog Hrvata to bi moglo značiti dodatni mjesečni trošak od 200 kuna. Hvala EU! I tko se sada usudi reći da nam je prosječnom Hrvatu bolje u EU.

Svi oni koji žive u Hrvatskoj znaju da su veliki medijski natpisi o uspjesima našega turizma samo obična laž. Mi ni po čemu nismo turistička zemlja, osim možda po suncu i moru. Bolje rečeno, mi jednostavna nismo zemlja za turizam. Mi smo mala zemlja za veliki apsurd!

Piše: Leo Buljan