Cijelu godinu pregovarana prodaja turističke tvrtke “Istraturist” iz Umaga s oko 20 tisuća postelja i mjesta u kampovima koju je u utorak prodala “Zagrebačka banka”, a “Lukšić Grupa” kupila 93 posto dionica za 120 milijuna eura, donijela je toj čileanskoj obiteljskoj tvrtki status apsolutno najveće turističke grupacije u Hrvatskoj. Preko svoje porečke tvrtke “Plava laguna” oni sada upravljaju s oko 45 tisuća postelja i mjesta u kampovima od Poreča, preko Umaga i Rijeke do Dubrovnika i Cavtata.

Punih 15 godina nakon što je pokojni Androniko Lukšić kupio i u gotovini platio cavtatski hotel “Croatia”, njegovi nasljednici uspjeli su realizirati njegov san da u turističkom biznisu u Hrvatskoj budu vodeći.

Tom najnovijom transakcijom, dogodilo se još jedno okrupnjavanje turističkog biznisa u Istri koji čini trećinu hrvatskog turističkog prometa, a kojim sada u cijelosti upravljaju samo četiri kompanije: “Lukšić Grupa”, “Valamar”, “Adris Grupa” i “Arenaturist”, a dio njihova kapitala je i u dubrovačkim hotelima.
Lokalni monopol

I u tome je, uz ogromna ulaganja, najveća pozitivna razlika i prednost istarskog turizma u odnosu na ostali dio zemlje, a posebno na onaj u Dalmaciji.

Naime, istarske su se turističke tvrtke od samog početka prodavale kao cjelina, zadržavajući lokalni monopol u turizmu pojedine rivijere i grada, te tako objedinjenih velikih kapaciteta lakše su nalazile put do pravih investitora.

Potpuno suprotnim putem krenule su nekad velike dalmatinske turističke firme koje su se devedesetih godina rascjepkale na niz manjih poduzeća pa je svaka općina i selo stvorilo svoju tvrtku za upravljanje hotelima na svojem području.

Tako usitnjeni smještajni kapaciteti u prezaduženim hotelima zbog smještaja izbjeglica i bankovnih zelenaških ratnih kamata na kredite, ali i zbog rasipničkog ponašanja dijela menadžmenta, privlačili su samo špekulante koji su šetali Jadranom u potrazi za lakom zaradom na preprodaji jeftino kupljenog.

Istovremeno su ozbiljni investitori stalno ponavljali kako im trebaju veliki kapaciteti, a ne usitnjeni pojedinačni hoteli, pa su svoje kupnje i investicije logično usmjeravali prema istarskim hotelima i kampovima koji su upravo takvi i bili.
Splitski hotel

Jer, u Dalmaciji ih je umjesto nekadašnje moćne tvrtke “Makarska rivijera” ili splitske “Union Dalmacije” sa tisućama postelja u hotelima, čekao niz malih tvrtki sa po jednim ili dva hotela, koje su onda u uzaludnoj potrazi za vlasnikom i do danas ostale uglavnom u državnom vlasništvu.

Osim “Bluesun grupacije” u vlasništvu Jake Andabaka koji uspješno vode 12 hotela u Brelima, Bolu, Tučepima i Starigrad Paklenici sa oko 6 tisuća postelja, a najavljuju i gradnju splitskog hotela sa pet zvjezdica, u Splitsko-dalmatinskoj županiji nema značajnijeg turističkog investitora.
Veliki igrači

Državni pokušaj s javno-privatnim partnerstvom u “Sunčanom Hvaru” nije završio sretno, a u cijeloj Dalmaciji pojavila su se tek dva ozbiljnija turistička investitora i to “Falkensteiner grupa” na zadarskom području, “Ugo Grupa” kao vlasnik šibenskog “Solarisa”, te pojedinačni kupci ponekog hotela, marine ili kampa, poput Danka Končara koji je u predstečajnoj nagodbi kupio segetsku “Medenu” i marinu pred njom, turskog “Rixosa” u Dubrovniku ili “Dogus Grupe” na šibenskom i zadarskom području.

Preuzimanjem hotela u Živogošću i Podgori nakon predstečajne nagodbe od strane tvrtke “Karisma Hotels Adriatic” iza koje stoje veliki TUI i “Agrokor” uz meksičke hotelijerske partnere, moguće je ponovno vlasničko okrupnjavanje dijela hotelskog portfelja Dalmacije jer se radi o velikim “igračima” koji na Jadranu, kako tvrde, žele tri tisuće postelja!

Kamo sreće da im Dalmacija to može ponuditi na kupnju i ozbiljno upravljanje.

Piše: Ružica Mikačić

Jako Andabak: 12 hotela
Jako Andabak uspješno vodi 12 hotela u Brelima, Bolu, Tučepima i Starigrad Paklenici sa oko 6 tisuća postelja, a najavljuje i gradnju splitskog hotela sa pet zvjezdica. Osim njega u Splitsko-dalmatinskoj županiji nema značajnijeg turističkog investitora.

Link na originalni članak