Najstariji zagrebački hotel, koji je davno prevalio stotu i čiji imidž uvelike počiva na tradiciji, pa se zato i okitio dodatnom kategorijom Holel baština, poprilično netradicionalno za vrh domaćeg hotelijerstva – vodi žena.

I to žena koja navike smatra neprijateljima, sve ustaljeno bez kompleksa propitkuje i procjenjuje, a promjene voli i uvodi bez krzmanja.

Da je ova rođena Karlovčanka, odrastanjem i mladošću Opatijka, a svakodnevicom Zagrepčanka, sve spojila baš kako treba, potvrđuje i ‘friško’ dobiveni drugi mandat na čelu nadaleko poznatog zagrebačkog Palacea. Na početku prvog mandata i s ulice se moglo vidjeti da je stigla nova direktorica – Josipa Jutt Ferlan.

Odjednom je naša kavana postala otvorenija za prolaznike, mogli su već kroz prozor vidjeti goste kako uživaju ispijajući kavu...

– Nakon Esplanade gdje sam bila direktorica prodaje, prešla sam na mjesto direktorice marketinga i prodaje u Jupiter Adriji, da bih zatim postala članica Palaceove uprave. Dva mjeseca do imenovanja za direktoricu provela sam u promatranju ljudi i hotelskog poslovanja da vidim kakav je tko i tko što može.

Poslušala bih tuđe mišljenje, ali odluke sam donosila prema vlasitim prosudbama. Kad sam postala direktorica, prvo sam promijenila naoko neprimjetne detalje, poput zavjesa u kavani... – prisjeća se proljeća 2010. direktorica Palacea koja je zanat počela peći u Opatiji i nekad slavnom Kvarner Expressu.

– Promjene su nužne, a to sa zavjesama je bila sitnica, ali vrlo vidljiva sitnica. Odjednom je naša kavana postala otvorenija za prolaznike, mogli su već kroz prozor vidjeti goste kako uživaju ispijajući kavu...

Nažalost, kod nas se često promjene svedu samo na nova imena. Ponekad mi se čini da kao društvo nismo zreli za poduzetništvo. Gledam mnoge propale tvrtke i vidim isti obrazac: energija se troši na smjene i kadroviranje, menadžeri se daju zavarati stavkom prihoda, a ne shvaćaju da je stavka troškova barem jednako, ako ne i važnija – sažima svoju poslovnu filozofiju Josipa Jutt Ferlan.

Palaceova menadžerica spremno priznaje da dio svoje energije mora čuvati i za svoja četiri zida. Dvostruka je mama s često odsutnim tatom jer i on radi u turističkoj branši. U šali za supruga kaže: – U dvanaest godina braka spojili smo tri zajedničke godine, ali hvala Bogu na baka-teta servisu.

Ona je žena koja svakodnevno uspješno “hendla” nekoliko stotina ljudi: svoju malu obitelj i veliku Palaceovu sa šezdesetak zaposlenika. Tu je, naravno, i dvjestotinjak gostiju, koliko ih ima kada je hotel pun. Suradnici ne pamte da su čuli njen povišen glas.

Ne vjerujem u viku
– Ne vjerujem u menadžere koji viču na svoje suradnike ni u one koji rade 12 sati dnevno. Kad smo u hotelu imali predsjednike, zbog ulaska u EU, na poslu sam bila već u četiri ujutro i ostajala iza ponoći. Ali većina poslova na svijetu u većini dana u godini može se odraditi u normalno radno vrijeme. Također mislim da su međuljudski odnosi iznimno bitni i mislim da kvalitetan menadžer to mora njegovati i poticati. Ton mogu podići samo ako rasprava na kolegiju postane presrčana pa da ih sve nadglasam i zatražim da se vratimo u uobičajene poslovne okvire. Ne bježim od problema, ali u Palaceu sve rješavamo otvoreno i bez spletki. Doduše, sličnu sam atmosferu i zatekla – kaže uspješna direktorica uspješnog hotela, čiji zaposlenici mogu računati da će se njihov izvanredan trud osjetiti i na plaći.

– Imamo mjesečne stimulacije i godišnju nagradu najboljem zaposleniku. Zvuči kao fraza, ali u turizmu su ljudi uistinu ključ svega i bez zadovoljnog domaćina ne može biti ni zadovoljnog gosta.Svi su Palaceovi zaposlenici ovih dana i na dodatnom testu. Dio se hotela preuređuje, povremeno zabruje snažne bušilice, ali u zajedničkim prostorima nema znaka građevinskim radovima i nitko ne pakira kovčege prije vremena.

Autocesta dovela strance
– Oko 90 posto gostiju su stranci. Autocesta prema moru sve je promijenila, odnijela nam je domaće goste jer Zadrani, Splićani... mogu stići kući za nekoliko sati i više ne ostaju prenoćiti u Zagrebu. Istovremeno nam je autocesta donijela strance koji ‘ukradu’ dan-dva od ljetovanja pa skoknu razgledati i Zagreb. Posljednjih godina naš se glavni grad snažno nametnuo kao city break destinacija. Uza sve njegove ljepote i atrakcije, moram reći da turisti naročito ističu sigurnost. Jako im se sviđa zagrebačka špica, zanimljiv im je naš način života s ispijanjem kavica u brojnim kafićima na otvorenim terasama. Strani gosti obavezno se dive kako su naši ljudi lijepi, žene dotjerane, ali definitivno ih osvoji taj osjećaj sigurnosti - prepričava Palaceova menadžerica dojmove posjetitelja Zagreba.

Još nas čeka puno posla na promociji hrvatskog turizma
Direktorica Palacea nije željela komentirati potencijalne kandidate za čelno mjesto HTZ-a, koje se ovih dana često spominje jer sve ih poznaje i cijeni njihov rad, iako je nepune dvije godine radila u Jupiter Adriji i poznaje jednu od kuloarskih kandidatkinja za mjesto direktora Glavnog ureda HTZ-a Ivanu Šoljan.

Stoga tvrdi:- Doprinos cijelog sustava turističkih zajednica našem turizmu je ogroman. Nadam se da iza velikih promjena koje se spremaju stoje dobri razlozi i da one neće biti samo da bi se nešto mijenjalo. Za hotele poput Palacea, ali i cijelu turističku industriju od životne je važnosti kakva je promocija Hrvatske na međunarodnom tržištu. U tom pogledu, mislim da nas čeka još puno posla.

Piše: Radmila Kovačević